Zakon o radu Hrvatske propisuje različite vrste radnih odnosa. Izbor odgovarajućeg ugovora bitno utiče na prava i obaveze radnika i poslodavca.
Ugovor o radu na neodređeno vreme je najsigurniji oblik za radnika. Ugovor na određeno vreme zaključuje se za privremene ili sezonske poslove, ali ne može trajati duže od 3 godine (uključujući produženja). Ako se radnik vrati na isti posao unutar 2 meseca od prestanka prethodnog ugovora na određeno, smatra se da je zaključen ugovor na neodređeno.
Ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa traje do 1 godine i zaključuje se radi sticanja radnog iskustva. Ugovor za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti za poslove do 90 dana godišnje sa nezaposlenim licima, penzionerima i studentima.
Osim radnih ugovora, u praksi se koriste civilni ugovori: ugovor o delu za jednokratne zadatke bez radnog odnosa, i autorski ugovor za kreativne radove. Na oba se plaćaju doprinosi i porez. Poslodavac koji zloupotrebljava ove ugovore za redovne poslove izlaže se riziku od inspekcijskog nadzora.
Ne. Ukupno trajanje ugovora na određeno ne sme prelaziti 3 godine. Nakon toga, radni odnos automatski prelazi u neodređeno.
Probni rad može trajati do 6 meseci. Za vreme probnog rada otkazni rok je najmanje 7 dana.
Agencijsko zapošljavanje znači da radnik zaključuje ugovor s agencijom, a radi kod korisnika. Ima pravo na jednake uslove rada kao direktno zaposleni kod korisnika.