Prosječna plaća je najčešće spominjani makroekonomski pokazatelj snage gospodarstva i standarda građana u državi Hrvatska. Izračunava se i objavljuje na mjesečnoj razini putem nadležnih državnih zavoda za statistiku i osiguranja (poput HZMO (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje)).
Dobiva se jednostavnim zbrajanjem apsolutno svih isplaćenih plaća u državi u tom mjesecu i dijeljenjem s brojem svih zaposlenih ljudi. Zbog utjecaja ekstremno visokih menadžerskih plaća (tzv. "outliera"), ovaj pokazatelj često je nerealan te viši nego što zarađuje većina radnika. Prema mnogim podacima, značajna većina radnika prima plaću koja je niža od formalne "Prosječne plaće".
Medijan predstavlja najtočniji pokazatelj stvarnosti i znatno je niži od prosječne plaće. To je točan "srednji broj" – vrijednost koja dijeli niz zarada točno napola. To znači da točno pola (50%) zaposlenika u državi ima manju plaću od Medijana, a točno druga polovica (50%) zaposlenika prima veću plaću od njega.
Iako ne prikazuje savršeno standard građana, Prosječna bruto plaća se redovno svake godine donosi uredbom (Naredba o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja) i ona nije samo medijski podatak, već <strong>ZAKONSKA osnovica</strong> iz koje se onda u idućoj godini obračunavaju razni limiti i fiksna plaćanja.
Na primjer, na temelju tog brojčanog podatka o prosječnoj plaći fiksiraju se: