Zakon o radu Hrvatske propisuje različite vrste radnih odnosa. Odabir odgovarajućeg ugovora bitno utječe na prava i obaveze radnika i poslodavca.
Ugovor o radu na neodređeno je najsigurniji oblik za radnika. Ugovor na određeno zaključuje se za privremene ili sezonske poslove, ali ne može trajati dulje od 3 godine (uključujući produljenja). Ako se radnik vrati na isti posao unutar 2 mjeseca od prestanka prethodnog ugovora na određeno, smatra se da je sklopljen ugovor na neodređeno.
Ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa traje do 1 godine i sklapa se radi stjecanja radnog iskustva. Ugovor za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se sklopiti za poslove do 90 dana godišnje s nezaposlenim osobama, umirovljenicima i studentima.
Osim radnih ugovora, u praksi se koriste civilni ugovori: ugovor o djelu za jednokratne zadatke bez radnog odnosa, te autorski ugovor za kreativne radove. Na oba se plaćaju doprinosi i porez. Poslodavac koji zloupotrebljava ove ugovore za redovne poslove izlaže se riziku od inspekcijskog nadzora.
Ne. Ukupno trajanje ugovora na određeno ne smije prelaziti 3 godine. Nakon toga, radni odnos automatski prelazi u neodređeno.
Probni rad može trajati do 6 mjeseci. Za vrijeme probnog rada otkazni rok je najmanje 7 dana.
Agencijsko zapošljavanje znači da radnik sklapa ugovor s agencijom, a radi kod korisnika. Ima pravo na jednake uvjete rada kao direktno zaposleni kod korisnika.