Zakon o radu Srbije (Sl. glasnik RS 24/05, 95/18) reguliše otkaz, otkazne rokove i otpremninu. Srbija propisuje minimalna prava koja se mogu poboljšati kolektivnim ugovorom.
Otkazni rok zavisi od radnog staža: do 1 g. – 15 dana; 1-10 g. – 1 mes. (30 dana); 10-20 g. – 2 mes. (60 dana); 20+ g. – 3 mes. (90 dana). Poslodavac može isplatiti naknadu umesto otkaznog roka. Zaposleni proglašeni tehnološkim viškom imaju posebne zaštite.
Pravo na otpremninu nastaje kod otkaza zbog tehnološkog viška ili reorganizacije. Minimum je 1/3 prosečne bruto plate za svaku godinu rada. Ukupna otpremnina ne može biti manja od 2 ni veća od 8 prosečnih plata, osim kolektivnim ugovorom ili sporazumom drugačije.
ZOR Srbije (čl. 187) zabranjuje otkaz radnicima na bolovanju, trudnicama i radnicima koji koriste porodiljsko odsustvo. Vanredni otkaz (bez otkaznog roka) dopušten je za teške povrede (čl. 179). Rok za tužbu za nezakoniti otkaz je <strong>60 dana</strong> od saznanja za povredu prava.
Sporazumni raskid (čl. 177 ZOR) znači dogovor radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa. Radnik nema pravo na otpremninu ni naknade za nezaposlenost, osim ugovorom predviđeno. Radnici treba da budu oprezni.
Ne. Istekom ugovora radni odnos prestaje bez otpremnine, osim kolektivnim ugovorom ili ugovorom drugačije predviđeno.
Poslodavac koji planira otpuštanje više od 10 radnika mora podneti plan NSZ-u i sprovesti savetovanje s radnicima. Radnici dobijaju otpremninu i pravo na naknade za nezaposlenost.