Svaki zaposleni radnik u Republici Hrvatskoj ima zakonsko pravo na godišnji odmor. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) jamči minimalni godišnji odmor, naknadu plaće za to razdoblje i zabranu odricanja od tog prava.
Prema Zakonu o radu, radnik ima pravo na godišnji odmor od najmanje 4 tjedna (20 radnih dana) u kalendarskoj godini. Za mlađe od 18 godina i osobe s invaliditetom minimum je 5 tjedana. Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se ugovoriti i duži odmor.
Za vrijeme godišnjeg odmora radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna 3 kalendarska mjeseca. Naknada ne smije biti niža od minimalne plaće. Isplaćuje se u pravilu prije korištenja odmora. Uz naknadu, mnogi poslodavci (i kolektivni ugovori) predviđaju i regres – poseban dohodak za godišnji odmor, neoporeziv do 560 EUR (2026.).
Rokovi i raspored godišnjeg odmora dogovaraju se između radnika i poslodavca. Odmor se može koristiti u dva dijela, pri čemu jedan mora trajati najmanje 2 tjedna neprekidno. Radnik mora koristiti godišnji odmor do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Novčana naknada umjesto neiskorištenog odmora (osim pri prestanku radnog odnosa) nije dopuštena.
Ne. Pravo na godišnji odmor ne može se oduzeti niti se radnik može odreći tog prava. Svaki sporazum koji bi to predviđao ništavan je.
Ako radnik za vrijeme godišnjeg odmora obolijeva i ima liječničku potvrdu, pravo na korištenje tih dana odmora pomaknut će se – ti dani se ne računaju u iskorišteni odmor.
Da. Radnik stječe pravo na puni godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada kod istog poslodavca. Ranije ima pravo na razmjerni dio (1/12 za svaki cijeli radni mjesec).