Što je Bruto 1?
Bruto 1 plaća je iznos koji radnik najčešće ugovara sa svojim poslodavcem. To je iznos naveden u vašem ugovoru o radu i služi kao temelj za sve daljnje obračune. Možda ste se već pronašli u situaciji da vas prijatelj pita „koliku plaću imaš?" — i odmah se zapitate odgovarate li mu neto ili bruto. Zapravo, gotovo sve službene institucije, od Porezne uprave do HZZO-a, koriste upravo Bruto 1 kao polaznu točku za izračun vaših obveza i prava.
Ako prvi put ulazite na tržište rada ili razmišljate o prelasku na novo radno mjesto, razumjeti što Bruto 1 zapravo znači pomoći će vam da puno bolje pregovarate i izbjegnete neugodna iznenađenja na prvoj platnoj listi.
Od čega se sastoji Bruto 1?
Ovaj iznos direktno pripada radniku, ali on ne sjeda u cijelosti na račun, već se iz njega podmiruju obvezni doprinosi i porezi. Zamislite Bruto 1 kao tortu koja se reže na tri kriške — svaka kriška ima svoju namjenu i prima ju različita strana:
- Doprinose „iz plaće" (Mirovinsko osiguranje)Svaki mjesec, prije nego što vidite ijedan euro na svom tekućem računu, automatski se iz vaše bruto plaće izdvaja doprinos za mirovinsko osiguranje. U Hrvatskoj ta stopa iznosi 20% — od čega se 15% uplaćuje u I. mirovinski stup (generacijska solidarnost), a 5% u II. mirovinski stup (vaša osobna kapitalizirana štednja). Jednostavnije rečeno: iz svake vaše bruto kune država automatski odvaja petinu za vašu buduću mirovinu. Dobar dio zaposlenika uopće nije svjestan da im ta uplata iz mjeseca u mjesec gradi mirovinski fond koji će im jednoga dana isplaćivati mirovinu.
- Porez na dohodak i lokalni poreziKad se od Bruto 1 plaće oduzmu doprinosi za mirovinsko, dobivate takozvani „dohodak". Od tog dohotka oduzimate osobni odbitak (neoporezivi dio – u 2025. to je 560 EUR mjesečno za svakog radnika), a ono što preostane postaje vaša porezna osnovica. Na tu osnovicu primjenjuju se porezne stope koje određuje vaš grad ili općina. Od 2024. godine, nakon ukidanja prireza, gradovi sami biraju stope u okviru zakonski propisanih raspona. Primjerice, grad Zagreb primjenjuje stopu od 23,60% na osnovicu do 5.000 EUR, dok manji gradovi nerijetko koriste tek 15–18%.
Upravo zato dva kolege s potpuno istom bruto plaćom mogu na kraju mjeseca dobiti različite neto iznose — sve ovisi o tome gdje žive i koliko uzdržavanih članova prijave na svoju poreznu karticu.
- Neto plaćuOvo je ono što većina ljudi zapravo želi znati — „koliko mi sjeda na račun?" Nakon svih odbitaka, onog preostalih eura s kojima zaista raspolažete, dolazi se do neto iznosa. Zanimljivo je da su prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2024. godini prosječne neto plaće bile oko 1.300 EUR, dok je prosječna bruto plaća iznosila otprilike 1.750 EUR. Razlika od nekih 450 EUR predstavlja upravo one kriške torte o kojima smo maloprije govorili — mirovinsko, porez i eventualni dodatni lokalni nameti.
Kako izgleda tijek od Bruto 1 do Neto plaće?
Pogledajte donji dijagram koji prikazuje kako se novac „slijeva" od vašeg ugovorenog iznosa do krajnjeg primitka na bankovni račun:
= NETO PLAĆA (na vaš račun) ✓
Zašto se ugovara Bruto 1?
Ugovaranje plaće u bruto iznosu standard je u cijeloj Europi, a za to postoji dobar razlog. Dva radnika s istom Bruto 1 plaćom mogu imati potpuno različitu Neto plaću ako imaju različite porezne olakšice — primjerice, zaposlenik s troje djece platit će manje poreza od kolege bez uzdržavanih članova.
Za poslodavca je ovo jedini pravičan način vrednovanja radnog mjesta. Umjesto da morao „pogađati" koliki će neto svaki zaposlenik dobiti (jer to ovisi o osobnim okolnostima), on jednostavno definira bruto cifru koja odražava vrijednost pozicije. A radnik? On može koristiti alate poput našeg kalkulatora da izračuna koliko će mu točno sjesti na račun s obzirom na grad prebivališta, broj uzdržavanih članova i druge faktore.
Konkretan primjer iz prakse
Marko i Ana rade u istoj tvrtki, na identičnim pozicijama, i oboje imaju Bruto 1 plaću od 2.000 EUR. Marko živi u Zagrebu (porezna stopa 23,60%), nema uzdržavanih članova. Ana živi u Varaždinu (porezna stopa 18%), ima dvoje djece i time veći osobni odbitak. Rezultat: Ana na kraju mjeseca prima osjetno veću neto plaću od Marka, iako „zarađuju isto." Upravo zato bruto ugovaranje ima smisla — poslodavcu je trošak jednak, a razliku čine osobne okolnosti radnika.