Zakon o radu Srbije (Sl. glasnik RS 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14, 13/17, 113/17, 95/18) propisuje različite oblike radnog angažmana. Razumijevanje vrsta ugovora ključno je za poznavanje vlastitih prava.
Ugovor o radu na neodređeno je temeljni oblik zaposlenja koji pruža najveću zaštitu – radnik ima pravo na otkazni rok, otpremninu i sva prava iz radnog odnosa. Ugovor na određeno sklapa se za privremene ili sezonske poslove i ne može trajati dulje od 24 mjeseca. Za to je posebna iznimka kod: zamjene odsutnog radnika, rada na projektu čiji je rok određen, sezonskih radova, povećanog obima posla i pripravnika. Ako radnik nastavi raditi po isteku, smatra se zaposlenim na neodređeno.
Ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju sklapa se radi stjecanja znanja i vještina, traje do 1 godine. Nema sva prava kao redovni zaposlenik. Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova može se zaključiti s nezaposlenim osobama, korisnicima starosne mirovine i studentima za poslove do 120 radnih dana godišnje. Visina naknade ne smije biti niža od minimalne zarade srazmjerno vremenu angažmana.
Uz Zakon o radu, u Srbiji se koristi i ugovor o djelu (Zakon o obligacionim odnosima) za jednokratne zadatke bez zasnivanja radnog odnosa. Na naknadu se plaća porez na dohodak i doprinos za zdravstvo. Zakon o radu predviđa i mogućnost <strong>dopunskog rada</strong> (art. 202) – zaposleni na puno radno vrijeme može kod drugog poslodavca raditi do <strong>1/3 punog radnog vremena</strong> uz poseban ugovor.
Ne. Ukupno trajanje ugovora na određeno s istim poslodavcem ne smije prelaziti 24 mjeseca. Ako se radni odnos nastavi, automatski postaje neodređen, a radnik može tužiti za utvrđivanje tog statusa.
Pripravnik je osoba koja se zapošljava radi stjecanja radnog iskustva i polaganja stručnog ispita. Trajanje pripravništva određeno je posebnim zakonima struke (od 6 do 12 mj. tipično). Za to trajanje zaključuje se ugovor o radu na određeno s naknadom u skladu sa kolektivnim ugovorom.
Da. Zakon o radu predviđa dopunski rad – zaposleni kod jednog poslodavca na puno radno vrijeme može dodatno raditi kod drugog poslodavca do 1/3 punog radnog vremena, uz pisani ugovor.