Pravo na godišnji odmor u Bosni i Hercegovini regulisano je entitetskim zakonima o radu. Federacija BiH i Republika Srpska imaju zasebne propise, ali oba entiteta garantuju minimalna prava zaposlenima.
U Federaciji BiH Zakon o radu propisuje minimalni godišnji odmor od 20 radnih dana. U Republici Srpskoj minimum je također 20 radnih dana. Zaposlenici koji rade na posebno teškim ili štetnim poslovima, osobe sa invaliditetom i mlađi od 18 godina imaju pravo na duži odmor prema kolektivnom ugovoru.
Za vrijeme godišnjeg odmora zaposleni prima naknadu plate u visini prosječne plate ostvarene u prethodna tri kalendarska mjeseca. U FBiH se regres (naknada za godišnji odmor) isplaćuje prema kolektivnim ugovorima. U RS zakon ne propisuje obavezni regres, ali ga mnogi kolektivni ugovori predviđaju.
Raspored godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u dogovoru sa zaposlenim. Odmor se može koristiti u više dijelova, ali jedan dio mora trajati najmanje dvije uzastopne sedmice. Neiskorišteni odmor mora se iskoristiti najkasnije do 30. juna sljedeće godine.
Ne. Pravo na godišnji odmor je zakonski zaštićeno. Svaki sporazum koji bi to predviđao je ništavan.
Dani bolovanja tokom godišnjeg odmora, potvrđeni ljekarskim uvjerenjem, ne ulaze u iskorištene dane odmora.
Pravo na puni godišnji odmor stiče se nakon 6 mjeseci neprekidnog rada. U prvoj godini imate pravo na razmjeran dio – 1/12 za svaki puni radni mjesec.