Pretvaranje neto plaće (iznosa koji radnik prima na račun) natrag u bruto plaću (« Bruto 1 ») je složeniji proces. Budući da se porezi i doprinosi obračunavaju na bruto iznos, obračun neto u bruto zahtijeva rješavanje obrnute matematičke operacije.
Prilikom obračuna od bruto prema neto, koraci i postoci se primjenjuju linearno. Međutim, kada krećemo od neto iznosa:
Obračun se obično rješava postavljanjem jednadžbe gdje je « Bruto » nepoznanica (X). Računalni programi postavljaju jednadžbu na temelju poznatog neto iznosa, faktora osobnog odbitka i mjesta prebivališta, te algebarskim manipulacijama izvlače X (bruto iznos).
Ovaj pristup zahtijeva da program unaprijed provjeri u koji porezni razred upada traženi bruto iznos na temelju procijenjenog neto iznosa.
Mnogi računalni sustavi pojednostavljuju problem koristeći iterativni pristup ili metodu bliskog pogađanja.
Kada pregovarate o plaći govoreći o neto iznosu, poslodavac na umu uvijek ima Bruto 2. Iako pregovarate o novcu koji ćete dobiti, stvarni trošak za firmu za vašu poziciju bit će značajno viši zbog doprinosa koji se plaćaju na plaću, odnosno preko vašeg ugovorenog Bruto 1 iznosa.