Zašto strani poduzetnici napuštaju Hrvatsku: porezna administracija izbliza
Česti izmjene zakona, e-računi od 2026., jezična barijera, PDV zamke i trošak lokalnog savjetnika — što strani poduzetnici govore o poslovanju u RH.
Nijemac koji otvori tvrtku u Münchenu ima istu birokratsku kompleksnost kao i onaj koji je otvori u Hamburgu. Britanski freelancer koji se preseli u Dublin i dalje razumije sustav. Stranac koji otvori obrt u Splitu — ne mora razumjeti ništa, ali mora platiti za nekoga tko hoće.
To je, ukratko, iskustvo koje strani poduzetnici u RH opisuju iznova. Ne uvijek kao katastrofu, ali gotovo uvijek kao trošak koji nisu anticipirali.
Promijenite se — ili platite
Porezna reforma u RH između 2024. i 2026. donijela je niz promjena: PDV prag za registraciju porastao je s 40.000 na 60.000 € godišnjeg prometa (od 2025.), što je pozitivno. Ali istovremeno je uvedena obveza e-računa od 1. siječnja 2026. za sve obveznike koji obavljaju transakcije s poslovnim subjektima u RH — bez iznimke za strance.
Stranac koji fakturira domaćem klijentu morat će to raditi u formatu koji je kompatibilan s hrvatskim standardom e-računa. To nije tehnički nemogući zahtjev — ali je neočekivan ako ste navikli na vlastiti sustav fakturiranja.
I to je samo jedan primjer. Zakoni se mijenjaju češće nego što prosjek poduzetnika prati. Strani poduzetnik koji je u RH zaposlen i dalje živi u svom matičnom poreznom sustavu a ovdje "samo posluje" — lako propusti izmjenu propisa koja ga direktno pogađa.
Jezična barijera koja košta
Gotovo sva komunikacija Porezne uprave odvija se na hrvatskom. Rješenja, opomene, obavijesti — sve na hrvatskom, bez prijevoda. ePorezna portali imaju djelomični engleski sučelje, ali porezni obrasci, upute i zakoni — samo na hrvatskom.
Ovo nije čišće birokratska dosada. To je praktičan problem: ako stranac ne razumije što piše u opomeni, može propustiti rok. Ako ne zna koja je razlika između JOPPD-a, PDV-S-a i PD obrasca — pogrešno prijavljuje. Ako ne prati izmjene OPZ-a — ne zna da je rok za nešto promijenjen.
Rezultat: svaki strani poduzetnik koji ozbiljno posluje u RH mora imati lokalnog računovođu ili poreznog savjetnika. To je de facto preduvjet koji u cijenu poslovanja dodaje 1.000–3.000 € godišnje čak i za najmanje subjekte.
Ono što se zapravo mijenja
Ne odlaze svi strani poduzetnici. Oni koji ostanu, tipično prolaze kroz jednu od dvije faze:
Faza 1 — Improvizacija: rade bez računovođe, prijavljuju kako misle da je ispravno, i jednog dana prime rješenje koje ne razumiju.
Faza 2 — Prilagodba: nađu dobrog lokalnog računovođu, prihvate trošak kao dio cijene tržišta i posluju uredno.
Problem je što faza 1 može biti skupa. Kazne, kamate i retroaktivne obveze koje nastanu dok stranac "ne zna što ne zna" — te ne pokrije nikakav lokalni partnerski ugovor.
Što bi se moglo promijeniti
Usporedbe s Estonijom, Latvijom ili Irskom — gdje se d.o.o. otvara za nekoliko sati, portali su višejezični i izmjene zakona dolaze s dovoljnim rokom za prilagodbu — nisu fer prema RH koja ima drugačiju upravu i manji kapacitet digitalizacije. Ali te usporedbe postoje jer ih strani poduzetnici sami prave.
Engleski jezik na svim relevantnim portalima i rješenjima. Dulji rok implementacije za nove obveze (e-računi 2026. su najavljeni relativno kasno). Mogućnost digitalnog osnivanja bez fizičke prisutnosti. To su promjene koje ne zahtijevaju revoluciju sustava — samo volju da se sustav orijentira i prema onima koji u njega ulaze izvana.
Do tada: strani poduzetnik koji dolazi u RH s planom — mora u proračun uključiti lokalnog savjetnika kao apsolutni minimum. Ne kao opciju.