Paušalni obrtnici i slobodnjaci pod su jačim povećalom Porezne uprave nego vlasnici d.o.o.-a — razlozi su strukturni, a posljedice retroaktivno skuplje.

Dvoje poduzetnika. Jedan je paušalni obrtnik koji fakturira tri klijenta i zarađuje 60.000 kuna godišnje. Drugi je vlasnik d.o.o.-a s istim prometom, ali s računovođom, bankovnim računom tvrtke i internim aktima. Koji od njih češće dobiva poziv od Porezne uprave?
U praksi — prvi.
I to nije slučajnost. Postoji strukturni razlog zašto Porezna uprava freelancere i paušalne obrtnike stavlja pod intenzivniji nadzor od vlasnika d.o.o.-a — čak i kad je njihov prihod manji.
Problem koji ima ime: prikriveni radni odnos
Ključna kategorija nadzora za freelancere nije PDV ni autorski honorar. To je prikriveni nesamostalni rad — termin koji opisuje situaciju u kojoj netko formalno radi kao obrtnik, ali u stvarnosti funkcionira kao zaposlenik jednog klijenta.
PU od 2024. posebno prati paušalne obrtnike koji 70% ili više prihoda ostvaruju od jednog klijenta. Taj omjer je automatski signal za provjeru. I nije teško detektirati: JOPPD obrasci isplatitelja otkrivaju tko kome plaća i koliko. Ako jedan obrtnik prima 90% prihoda od jednog klijenta koji mu je "bivši poslodavac" — to je crvena zastavica u sustavu.
Posljedica preklasifikacije u radni odnos nije samo administrativa. Znači retroaktivno plaćanje razlike između obrtničkih doprinosa i doprinosa koje bi poslodavac i zaposlenik platili da je bio formalni radni odnos. Za dulje periode — to može biti iznos koji premašuje ukupni prihod tog perioda.
Zašto je d.o.o. strukturno zaštićeniji
Vlasnik d.o.o.-a koji radi za jednog klijenta ne ulazi automatski u zonu prikrivenog radnog odnosa — jer d.o.o. ima pravnu osobnost. Klijent plaća tvrtki, ne osobi. Tvrtka ima bankovni račun, bilance, godišnje financijske izvještaje, registraciju u sudskom registru. Sve to čini pravnu granicu između vlasnika i klijenta vidljivijom i branjenijom.
Paušalni obrtnik tu granicu nema na isti način. On je i obrt i osoba — plaćanje ide njemu direktno, a PU vidi taj novčani tok bez posrednika.
Osim toga, d.o.o. obavezno vodi poslovne knjige po ZOR-u — što znači da postoji papirni trag za svaku transakciju. Ironično, ta ista dokumentacija koja izgleda kao teret, u nadzoru postaje zaštita: sve je zapisano, sve se može objasniti.
Ekonomika nadzora: zašto PU bira paušalne
Iza toga stoji i pragmatika: nadzor paušalnog obrtnika traje dan ili dva. Nadzor d.o.o.-a s inozemnim transakcijama, povezanim osobama i složenom strukturom može trajati godinu dana i zahtijeva stručnog inspektora. Porezna uprava ima ograničene kapacitete — i bira mete gdje je omjer uloženog napora i potencijalne naplate najpovoljniji.
To nije pravično prema malim freelancerima. Ali je logično iz perspektive institucije koja naplaćuje porezni dug.
Što to znači za freelancere u praksi
Rješenje nije prelazak na d.o.o. radi bijega od nadzora — jer d.o.o. nosi vlastite troškove i obveze koje paušal nema. Rješenje je dokumentacija i diverzifikacija.
Obrtnik koji radi za više klijenata, koji ima sklopljene ugovore o djelu ili autorske ugovore koji jasno opisuju isporuku (ne radne sate), koji čuva korespondenciju i dokazuje poslovnu autonomiju — taj obrtnik ima argumente koje inspektoru može predočiti.
Onaj koji fakturira jednog klijenta svaki mjesec, ne može objasniti što je "isporučio" i ne vodi evidenciju — taj nema što pokazati kad inspektor dođe.