Prosečna plata je najčešće spominjani makroekonomski pokazatelj snage privrede i standarda građana u državi Srbija. Izračunava se i objavljuje na mesečnom nivou putem nadležnih državnih zavoda za statistiku i osiguranja (poput PIO fond).
Dobija se jednostavnim sabiranjem apsolutno svih isplaćenih plata u državi u tom mesecu i deljenjem sa brojem svih zaposlenih ljudi. Zbog uticaja ekstremno visokih menadžerskih plata (tzv. "outliera"), ovaj pokazatelj često je nerealan te viši nego što zarađuje većina radnika. Prema mnogim podacima, značajna većina radnika prima platu koja je niža od formalne "Prosečne plate".
Medijan predstavlja najtočniji pokazatelj stvarnosti i znatno je niži od prosečne plate. To je tačan "srednji broj" – vrednost koja deli niz zarada tačno napola. To znači da tačno pola (50%) zaposlenih u državi ima manju platu od Medijana, a tačno druga polovina (50%) zaposlenih prima veću platu od njega.
Iako ne prikazuje savršeno standard građana, Prosečna bruto plata se redovno službeno objavljuje i ona nije samo statistički podatak, već ZAKONSKA osnovica iz koje se onda obračunavaju razni limiti i fiksna plaćanja za iduću godinu.
Na primer, na osnovu tog brojčanog podatka o prosečnoj plati fiksiraju se: