Pretvaranje neto plate (iznosa koji radnik prima na račun) nazad u bruto platu ("Bruto 1") je složeniji proces. Budući da se porezi i doprinosi obračunavaju na bruto iznos, izračun neto u bruto zahteva rešavanje obrnute matematičke operacije.
Prilikom izračuna od bruto prema neto iznosu, koraci i procenti se primenjuju linearno. Međutim, kada krećemo od neto iznosa:
Izračun se obično rešava postavljanjem jednačine gde je "Bruto" nepoznanica (X). Računarski programi (kalkulatori) postavljaju jednačinu zasnovanu na poznatom neto iznosu, faktorima neoporezivog dela i lokaciji, te algebarskim manipulacijama "izvlače" X (Bruto iznos).
Ovaj pristup zahteva da program unapred proveri u koji poreski razred upada traženi bruto iznos na osnovu procenjenog neto iznosa.
Mnogi računarski sistemi pojednostavljuju ovaj problem koristeći tzv. iterativni pristup ili brute-force metodu bliskog pogađanja.
Kada pregovarate o plati govoreći o neto iznosu, poslodavac na umu uvek ima tzv. Bruto 2. Iako pregovarate o novcu koji ćete vi dobiti, stvarni trošak za firmu za vašu poziciju biće značajno viši zbog doprinosa koji se plaćaju na platu (na teret poslodavca), odnosno povrh vašeg ugovorenog Bruto 1 iznosa.