Zamislimo scenarij gdje ste porezni državljanin (rezident) države A (jer vam tamo obitelj pohađa lokalni i gradski vrtić u kojem borave svih 365 dana u godini), ali dohodak i posao svaki tjedan 5 radnih dana u tjednu vozite svakodnevno na ispunjenje obveza s firmom usko na trgovačkom platou države B preko puta graničnog prelaza. Problem glasi: Tko od njih dvije smije iz prikupljenog vašeg globalnog iznosa zatražiti porez na dohodak?
Prema Zakonu države A (npr. Njemačke), njemački porezni sustav reći će: "On je pretežno i duboko ukorijenjeno njemački porezni obveznik jer su mu tu obitelj i kuća, stoga mora u blagajnu uložiti postotak apsolutno svog globalnog zarađenog novca neovisno je li on iz svijeta ili Marsa".
Istovremeno, strana država B (u kojoj čovjek svakih jutro fizijčki prođe preko terminalnih granica do proizvodnje na traku tvornice uz rad), na svojoj stranoj poreznoj granici tvrdi ustavno pravocrtnom logikom: "Prihod od rada koji poslodavac B financira a dogodio se fizički iz zidanice ovdje na ovom tlu moje zgrade, pripada u temeljnim udjelima isključivoj blagajni moje nacije a ne te Njemačke".
Ako država prebivališta u svojem međunarodnom sporazumnom zakonu prizna ovu laku mjeru o suradnji onoj susjednoj specifičnoj stranoj državi rada ugovornici, rezident države prebivališta samo će izjaviti Poreznoj (podnijeti izvještaj na kraju 2. mj tekuće godine o globalnom isplatnom porezniku i novcu s računovodskim štambiljem inozemnog oporezivača da su tamo prijenos i odbici uredno izvršeni). Tada država prebivališta u potpunosti oprašta (oslobađa vas poštedno i čisto od tereta razlika) iznosu na taj oporeziv dohodak! Porez stranom subjektu s ovime je zaključen jer nema nikakvih viših naplata doma ni poreza u povlačenje i razlikovne korekcije u višku iz poreznog dohvata.
Ova je metoda matematički striktnija. U ovom bi pravilu rezident domaće porezne rezidentnosti (BIH) platio manji obavezni porez na obalu vani na stranoj granici tvornice, da bi onda naknadno nakon svega naša zavičajana BIH porezna provela svoju progresivnu stopu strogog izračuna npr. na zarađenih 5.000,00 KM neto po našem kalkulatoru za naplatu i "Priznala ili uračunala onaj manji vanjski manjak poreznoga iz inozemstva" u odbitak svote zvanu Porezna prijava porezu u Republici Bosni i Hercegovini da vam "otme" dodatno od te plaće tu malu tešku zakonsku preostalu razliku do onog iznosa kojeg biste u cijelom isplatnom rednom mjestu platili na nju i dali proračunu da se to desilo oduvijek pred našim vratima po našim zakonskim pragovima. Država iz inozemstva izračunato ne vraća nazad ako njihov strani propis oduzme na veći ili viši iznos propisa zakona u postotcima dohotka nego naša nafta domaća zakonska! Mjera se uzima isključivo kao priznanje i smanjenje uplate unutar zadanih propisa granica i razlika!
Postoje određene strane države unutar svijeta s kojima vlada nažalost zbog vanjske nekonkurentnosti politike nikad ugovorno nije dogovorila spomenute povlastice sporazumskih isplata. Ako nema ugovora, svota i novac nemilice se okorištavaju po najgorem, gorenavedenom ustavnom crvenom objašnjenju. Prvo će u bruto obuci inozemna stranka otkinuti svoj apsolutan udjel stope i isplatiti strancu sirovi manji u inozemstvu netaknuti u izvataku novac bez prava na povrat odbitka i sl. A na tako zaprimljeni smanjeni manji neto stječeni primitak sa svim propustima i izravnom na transfer do domaćeg rezidentalnog bankovnog žiroračuna, domaća nadzirateljica porezna općine, po potrazi automatskog prihvata u doznaki sustav s kamatama još i dodaje puni razmjer obveza dohotka nad cjelinom svote iz početnog, onog inozemnog zidanog papira – "ne pošteđujući" te od troška na rad - dvostruko nasanjkan do potpunog egzistencijalnog apsurda te ostavljanja siromaha od visokoprofitabilne strane plaće!