Objavljeno 31. svibnja 2026.Aron Balog

Open source softver: zašto je Firefox, VLC i Linux besplatan — ali ne i bez troška

97% komercijalnih aplikacija koristi open source kod. Tko ga zapravo financira, što znače GPL i MIT licence, i kada open source nije pravi izbor.

Blizak pogled na šareni programski kod prikazan na monitoru

Svaki put kad otvorite Firefox, reproducirate video u VLC-u ili koristite Android — koristite softver koji je napisalo desetke tisuća volontera, entuzijasta i korporativnih inženjera koji nikad niste čuli. Netko je to platio. Pitanje je tko i zašto.

Open source je jedan od ekonomski najzanimljivijih fenomena digitalnog doba: softver koji se slobodno dijeli, može se kopirati, modificirati i redistribuirati — a opet pokreće gotovo cijeli moderni internet. Prema Moodyjevu istraživanju iz 2024., open source generira 1,8 bilijuna dolara ekonomske vrijednosti godišnje. FOSSA analize pokazuju da 97% komercijalnih codebasea uključuje barem jednu open source komponentu. Prosječna komercijalna aplikacija danas sadrži više od 900 open source biblioteka.

Što "open source" zapravo znači — i što ne znači

Open source nije isto što i besplatno, mada se ta dva pojma često miješaju. Open source znači da je izvorni kod dostupan za pregled, kopiranje i modificiranje — ali uvjeti pod kojima to možete raditi ovise o licenci.

Postoje stotine open source licenci, ali u praksi dominiraju tri vrste:

MIT licenca je najpermisivnija i najpopularnija — pokriva 1,7 milijuna GitHub repozitorija. Možete uzeti MIT-licencirani kod, ugraditi ga u komercijalni proizvod, prodati ga i ne trebate ni naznačiti da ste ga koristili. React (Facebookov UI framework koji pokreće tisuće web stranica), Node.js, Angular — sve MIT. To je razlog zašto korporacije vole MIT projekte: mogu ih koristiti bez komplikacija.

Apache 2.0 je slična MIT-u, ali zahtijeva da zadržite copyright obavijest i dokumentirate što ste promijenili. Kubernetes, Kafka, TensorFlow — Apache 2.0.

GPL (GNU General Public License) je "copyleft" licenca, i to je drukčija priča. GPL kaže: možeš slobodno koristiti ovaj kod, ali ako ga ugradiš u vlastiti softver i distribuiraš ga, i tvoj softver mora biti GPL i mora biti open source. Linux kernel je GPL. To je razlog zašto Android, koji koristi Linux kernel, mora dijeliti promjene kernela — ali ne mora dijeliti sve ostale dijelove Androida (koji su pod drukčijim licencama).

Tko zapravo financira "besplatan" softver

Open source nije filantropija. To je ekosustav s jasnim ekonomskim motivima — samo drukčijim od prodaje licence.

Korporacije financiraju vlastite projekte: Google je stvorio Android, Chrome i Kubernetes i dao ih kao open source — ne iz dobrote, nego jer im je u interesu da web ostane otvorenim standardom koji nitko ne može monopolizirati. Meta je stvorila React. Amazon financira mnoge Cloud Native projekte. Microsoft — koji je nekad otvoreno nazivao open source "kancerom" (doslovno, Steve Ballmer 2001.) — danas je jedan od najvećih open source kontributora na GitHubu.

Korporacije plaćaju inženjere za rad na projektima koje ne posjeduju: Red Hat, Canonical i SUSE plaćaju inženjere za rad na Linux kernelu — jer im je stabilnost i razvoj Linuxa komercijalno važan. 80% Linux kernel commita dolazi od plaćenih inženjera, od kojih najveći dio zapošljavaju Intel, Red Hat, Google i Samsung.

Fondacije: Mozilla Foundation financira Firefox putem ugovora s Googleom (koji plaća da bude defaultni tražilica) — taj ugovor vrijedi više stotina milijuna dolara godišnje. Bez tog ugovora, Mozilla bi imala ozbiljan problem. Apache Software Foundation i Linux Foundation financiraju se donacijama i korporativnim članarinama.

Kada je open source sigurniji — i kada nije

Postoji raširena pretpostavka da je open source inherentno sigurniji jer "tisuće očiju gleda kod". Ovo je djelomično točno.

Kada je open source sigurniji: popularni projekti s aktivnom zajednicom imaju brzo otkrivanje i zakrpavanje sigurnosnih ranjivosti. OpenSSL, koji šifrira ogromni dio internetskog prometa, ima stotine sigurnosnih istraživača koji ga kontinuirano skeniraju.

Kada nije: mali open source projekti s jednim maintainerom i malo korisnika mogu imati kritične ranjivosti godinama bez da itko to primijeti. Incident s Log4Shell (2021.) — ranjivost u popularnoj Java biblioteci log4j — pokazao je da čak i naširoko korišteni open source kod može imati godinama neotkrivenu kritičnu rupu. Ranjivost je bila prisutna 8 godina.

XZ Utils backdoor iz 2024. je još alarmantniji primjer: napadač je proveo dvije godine gradeći povjerenje u open source zajednici, bio je prihvaćen kao maintainer projekta, i ubacio backdoor koji je prošao kroz code review. Samo sretnom slučajnošću otkriven je prije masovne distribucije.

Što "besplatno" zapravo stoji

Open source softver ima skrivene troškove koji nisu uvijek vidljivi:

Integracija i prilagodba: besplatni Linux server ne znači i besplatnu implementaciju. Sistemski administrator koji ga konfigurira, sigurnosno ažurira i održava košta — i u manjim organizacijama taj trošak može premašiti cijenu Windows Server licence.

Nedostatak enterprise podrške: kada nešto pukne u 3 ujutro, nema telefonske linije. Postoje komercijalni support ugovori (Red Hat Enterprise Linux, Canonical Ubuntu Pro), ali oni koštaju.

Fragmentacija i kompatibilnost: open source ekosustav je raznoliko more verzija, forka i inkompatibilnih implementacija. NPM ekosustav (JavaScript biblioteke) posebno je poznat po tzv. "dependency hell" — projekti ovise o stotinama biblioteka koje ovise jedna o drugoj, i svaka promjena može srušiti sve.

Kada open source nije pravi izbor

Open source ima smisla kada: projekt ima veliku zajednicu, dugoročnu podršku, jasnu licencu kompatibilnu s vašim poslovnim modelom, i kad imate interno znanje za rad s njim.

Nema smisla kada: trebate garantiranu enterprise podršku s SLA ugovorom, kada je projekt mrtav ili slabo održavan, ili kada licenca (posebno GPL) nije kompatibilna s vašim poslovnim modelom.

Paradoks "besplatnog": najskuplje što možete napraviti je graditi na open source projektu koji se prestane održavati. Migracija s abandoniranog frameworka na novi može koštati više nego što bi koštala komercijalna licenca u čitavom životnom vijeku projekta.

Open source je jedan od civilizacijskih doprinosa digitalnog doba — kolaborativni model koji je stvorio infrastrukturu modernog interneta. Ali "besplatno" je uvijek relativno.

Izvori i dodatno čitanje

Više članaka

← Nazad na blog