Kako funkcionira satelitski internet: zašto LEO orbita mijenja sve što smo znali o ping-u

Brzina svjetlosti je 299.792 kilometara u sekundi. Zvuči impresivno — i jest. Ali kad signal mora putovati 36.000 kilometara do geostacionarnog satelita, zatim 36.000 km natrag, samo ta putanja traje oko 240 milisekundi jednosmjerno. Tamo i natrag: skoro pola sekunde izgubljeno samo na fiziku.

To je razlog zašto stari satelitski internet nije funkcionirao za videokonferencije, gaming ili čak normalno surfanje. I to je razlog zašto Starlink — koji kruži na 550 kilometara — mijenja cijelu jednadžbu.

GEO vs. LEO: razlika koja se mjeri u iskustvu

Geostacionarni (GEO) sateliti orbitiraju na visini od 35.786 kilometara iznad ekvatora. Na toj visini, gravitacija i centrifugalna sila su u ravnoteži, pa satelit "stoji" uvijek iznad iste točke Zemljine površine. To je korisno za televiziju i GPS — jedan satelit pokriva golem geografski prostor i uvijek ga "vidite".

Za internet je to problem. Fizička latencija zbog udaljenosti nije stvar tehničke nesavršenosti — to je ograničenje zakona fizike. Čak i savršen sustav na GEO satelitu ima 480-560 milisekundi latencije samo zbog putovanje signala. U praksi, s procesiranjem, to je 600-800 milisekundi.

LEO sateliti (Low Earth Orbit) orbitiraju na visinama od 180 do 2.000 kilometara. Starlink kruži na 340-550 km, ovisno o generaciji satelita. Na toj visini, signal putuje oko 2 milisekunde do satelita — umjesto 120 milisekundi do GEO satelita. Rezultat: latencija od 20-60 ms, usporediva s kabelskim internetom.

Kako signal zapravo putuje

Kad vaše računalo pošalje zahtjev (recimo, da učita web stranicu), signal ide ovim putem:

1. Korisničko sučelje (terminalna antena) — Starlink antena emitira signal prema satelitu iznad horizonta
2. Satelit u LEO orbiti — prima signal i proslijedi ga do sljedećeg satelita putem inter-satelitskih laserskih veza (ISL), ili ga šalje na najbližu zemaljsku postaju
3. Zemaljska postaja (ground station) — prima signal i prosljeđuje ga prema internetskom backbone-u
4. Internet backbone — standardni put do servera koji ste zatražili
5. Povratni put — isti niz koraka, obrnutim redom

Ključna inovacija zadnjih generacija Starlink satelita su inter-satelitske laserske veze — sateliti komuniciraju jedni s drugima brzinom svjetlosti kroz vakuum svemira (koji nema zraka koji usporava signal kao atmosfera). Ovo znači da signal za transatlantske komunikacije može putovati brže kroz svemir nego kroz podmorske optičke kablove kroz oceane.

Koliko satelita treba za globalnu pokrivenost

Da bi satelitski internet radio u svakom trenutku, trebate dovoljno satelita da uvijek barem jedan bude "iznad" korisnika u vidnom polju. Za globalnu pokrivenost na niskim orbitama, potrebni su stotice do tisuće satelita — jer za razliku od GEO satelita, LEO sateliti nisu stacionarni i stalno prelaze horizont.

Starlink je do ožujka 2026. lansirao više od 10.020 satelita — dosad najveća komercijalna konstelacija u povijesti čovječanstva. FCC je odobrio proširenje do 15.000 satelita, s dugoročnim planovima do 34.400.

Svaki Starlink satelit orbita Zemlju otprilike svakih 90 minuta i koristi Falcon 9 rakete za lansiranje — koje SpaceX ponovo koristi (reusable) što dramatično snižava troškove lansiranja.

Zašto latencija nije sve

20 ms latencije je odlično za gaming i videokonferencije. Ali postoje situacije gdje i Starlink ima ograničenja koja standardni internet nema.

Varijabilnost latencije (jitter): Starlink latencija može varirati između 20 ms i 60 ms ovisno o broju korisnika u području, vremenskim uvjetima i pozicioniranju satelita. Optika ima konzistentnu latenciju — uvijek 5-10 ms, bez varijacija.

Brzina uploada: Starlink upload brzine (5-30 Mbps) su skromne u usporedbi s optičkim simetričnim vezama. Za korisnike koji prenose velike datoteke ili streamaju vlastiti sadržaj, ovo je ograničenje.

Kapacitet konzorcija: U gustim gradskim područjima, gdje puno korisnika dijeli iste satelite, može doći do zagušenja u vršnim satima. Starlink aktivno povećava kapacitet lansirajući više satelita, ali problem postoji.

Budućnost: direktna veza bez ground stacija

Nova generacija Starlink satelita (V3) testira mogućnost da signal iz jedne zemaljske lokacije putuje isključivo kroz inter-satelitsku lasersku mrežu do odredišne zemaljske lokacije — bez ikakvih intermediarnih zemaljskih postaja. To bi eliminiralo potrebu za zemaljskim postajama u oceanima i arktičkim područjima, i potencijalno poboljšalo brzine za transocenske veze.

Fizika LEO interneta nije samo bolja od GEO interneta — ona je kategorijalno drugačija. I to je tek početak.

---

Izvori i dodatno čitanje

• Starlink Explained: How It Works with LEO Technology — TechTimes
• Starlink Latency Guide — Earth SIMs
• LEO Satellites Revolutionize Internet — 5G Store
• The Factors Determining LEO Internet Performance — ThousandEyes
• Starlink — Wikipedia