Što se događa kad influencer ne prijavi prihode — nadzor, kazne i kamate

Zamislite scenu koja se posljednjih godina ponavlja u uredima Porezne uprave diljem Hrvatske. Influencer s dvjestotinjak tisuća pratitelja dolazi na razgovor s uvjerenjem da ga nitko ne gleda. Na stolu ispred inspektora već leži ispis: brojevi računa, datumi priljeva, čak i screenshotovi sponzoriranih objava od prije dvije godine. Pitanje nije bilo "jeste li nešto zaradili", nego "možete li objasniti ovih jedanaest uplata".

Ideja da je zarada na društvenim mrežama nekakva siva zona izvan dosega države danas je iluzija. Novac koji uđe na račun ostavlja trag, brendovi koji plaćaju suradnju taj trošak knjiže, a platforme su od nedavno zakonski obvezne dojavljivati tko je koliko zaradio. Tko misli da se "to nekako ne vidi", obično se vara — i to skupo.

Kako Porezna uopće dolazi do informacija

Najjednostavniji izvor je banka. Porezna uprava ima zakonsko pravo zatražiti podatke o priljevima na račune fizičkih osoba kad postoji sumnja na neprijavljeni dohodak. Niz redovitih uplata istog iznosa, ili veće transakcije od inozemnih platnih posrednika poput PayPala i Wisea, lako pokrene pitanje odakle novac.

Drugi izvor su sami brendovi i agencije. Kad neka tvrtka plati influenceru honorar, taj iznos ona uvodi u svoje knjige kao trošak marketinga. U poreznom nadzoru te tvrtke inspektor vidi kome je novac otišao — i ako primatelj nigdje nije prijavio prihod, nesklad je očit. Mnoge "tihe" suradnje na kraju ispliva upravo s druge strane stola.

Treći, i sve važniji izvor, jest sam javni sadržaj. Sponzorirana objava s oznakom #ad ili #suradnja istovremeno je i marketinška poruka i dokaz da je netko za nešto plaćen. Inspektori ne moraju biti detektivi — dovoljno je prelistati profil unatrag.

DAC7: platforme sada prijavljuju zaradu

Najveća promjena posljednjih godina zove se DAC7. Riječ je o europskoj direktivi koju je Hrvatska prenijela u svoje zakonodavstvo, a koja obvezuje operatere digitalnih platformi da Poreznoj upravi godišnje dojavljuju koliko su njihovi korisnici zaradili.

Platforme prikupljaju i provjeravaju identitet prodavatelja i pružatelja usluga te do 31. siječnja za prethodnu godinu šalju izvješće. DAC7 prvenstveno pokriva četiri djelatnosti: iznajmljivanje nekretnina, osobne usluge, prodaju robe i iznajmljivanje prijevoznih sredstava. To znači da kreator koji prodaje digitalne proizvode, nudi usluge preko platforme ili unovčava sadržaj kroz tržnice obuhvaćene direktivom — biva prijavljen automatski, bez obzira na to je li sam nešto prijavio.

Uz DAC7 valja spomenuti i CESOP — sustav kroz koji banke i platni posrednici dijele podatke o prekograničnim plaćanjima. Kombinacija to dvoje znači da je prostor za "nevidljivu" zaradu unutar EU-a praktički nestao.

Što se događa u poreznom nadzoru

Kad Porezna procijeni da nešto ne štima, otvara porezni nadzor. Inspektor traži dokumentaciju, izvode i objašnjenja. Ako se utvrdi da je dohodak ostvaren, a nije prijavljen, donosi se rješenje kojim se naknadno utvrđuje porezna obveza.

Tu počinje neugodan dio računice. Na neprijavljeni dohodak ne plaća se samo porez koji je trebao biti plaćen. Dodaju se i obvezni doprinosi ako je riječ o djelatnosti, te zatezne kamate za cijelo razdoblje od trenutka kad je obveza dospjela. Što je suradnja starija, to kamata više naraste.

Porezna uprava može ići unatrag nekoliko godina — zastara kod poreznih obveza u pravilu nastupa nakon šest godina, a u slučajevima utaje i dulje. To znači da "zaboravljena" suradnja od prije tri godine i dalje može završiti na stolu.

Kamate i kazne: koliko to stvarno boli

Zatezne kamate na javna davanja obračunavaju se po stopi koja se mijenja svakih pola godine i posljednjih je godina iznosila otprilike pet do šest posto godišnje. Na nekoliko tisuća eura neplaćenog poreza to samo po sebi nije dramatično, ali se zbraja kroz godine.

Pravi udarac dolazi od prekršajnih kazni. Prema poreznim propisima, fizička osoba koja ne prijavi dohodak može biti kažnjena novčanom kaznom koja ide od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, dok su iznosi za pravne osobe i obrtnike znatno viši. Kazna se određuje uz naknadno utvrđeni porez i kamate — dakle, plaća se i ono što je trebalo biti plaćeno, i kazna povrh toga.

U najtežim slučajevima — kad su iznosi veliki i kad postoji namjera prikrivanja — priča prelazi iz prekršajnog u kazneno pravo. Kazneni zakon utaju poreza za veće iznose tretira kao kazneno djelo za koje je zapriječena i zatvorska kazna. To se ne događa influenceru koji je zaboravio prijaviti jednu suradnju, ali se itekako događa onima koji su godinama sustavno skrivali ozbiljne prihode.

Što učiniti ako prihodi nisu prijavljeni

Najgora strategija je čekati da Porezna pokuca. Najbolja je sama inicijativa. Hrvatski porezni sustav poznaje institut samoprijave — ako porezni obveznik sam ispravi i prijavi ono što je propustio prije nego što nadzor počne, prekršajna se kazna u pravilu izbjegava. Porez i kamate se i dalje plaćaju, ali bez kaznene komponente, što zna biti razlika između neugodnosti i ozbiljnog financijskog problema.

Praktično, to znači posjet računovođi, rekonstrukciju priljeva i podnošenje ispravljene prijave. Za nekoga tko je dvije godine primao honorare na osobni račun, to je manje bolno nego što zvuči — i daleko jeftinije od scenarija u kojem inspektor prvi otvori temu.

Zarada na internetu odavno nije nevidljiva. Banke je vide, brendovi je knjiže, platforme je dojavljuju. Jedino pitanje koje ostaje jest hoće li je prvi prijaviti onaj tko ju je zaradio — ili će to za njega učiniti netko drugi, uz kamate i kaznu u prilogu.

---

Izvori i dodatno čitanje

• Obveze za operatere platformi (DAC7) — Porezna uprava
• Nove obveze za operatere platformi (DAC7) — Porezna uprava
• CESOP + DAC7: Dvostruki udar na poreznu evaziju u EU-u — Lider
• Direktiva DAC7: Što znači za domaćine u Hrvatskoj — Cimerfraj
• Operateri digitalnih platformi moraju se registrirati pri Poreznoj upravi — rep.hr