Konkretna računica poreznog opterećenja paušalnog obrta i d.o.o.-a te na kojoj zaradi se influenceru isplati prijeći na društvo.

Postoji trenutak u karijeri svakog uspješnog kreatora kad mu računovođa kaže rečenicu koja zvuči gotovo uvredljivo: "Čestitam, zaradili ste previše za paušal." Onaj isti paušalni obrt koji je godinama bio najbolja stvar na svijetu odjednom postaje kočnica. Pitanje koje slijedi uvijek je isto: je li vrijeme za d.o.o.?
Odgovor nije stvar prestiža ni osjećaja. To je čista računica — i ona ima prijelomnu točku koju je moguće izračunati. Ispod nje paušal pobjeđuje gotovo uvijek. Iznad nje, d.o.o. počinje imati smisla, ali ne iz razloga koje većina ljudi navodi.
Gdje paušal jednostavno stane
Paušalni obrt u Hrvatskoj ima tvrdu granicu: godišnji prihod od 40.000 eura. Prijeđe li se ta brojka, izlazi se iz paušalnog sustava. Usput, prag za ulazak u sustav PDV-a od 2025. iznosi 60.000 eura, pa između te dvije brojke postoji zona u kojoj kreator više nije paušalist, ali još nije ni u PDV-u.
Dok je unutar 40.000 eura, paušalist plaća smiješno malo. U najvišem paušalnom razredu prije izlaska — onome za prihod od 30.600 do 40.000 eura — godišnji paušalni porez iznosi 720 eura. Na tome se dodaju mjesečni doprinosi, koji za paušalni obrt na godišnjoj razini iznose nekoliko tisuća eura. Ukupno opterećenje na 40.000 eura prihoda obično ostane ispod desetak posto. Teško je naći bilo koji drugi oblik koji se s time može mjeriti.
Što d.o.o. zapravo nudi
Kad prihod prijeđe granicu, najčešća alternativa nije obrt na dohodak nego društvo s ograničenom odgovornošću. Kod d.o.o.-a logika je drugačija: oporezuje se dobit, dakle prihod umanjen za priznate troškove.
Stopa poreza na dobit je 10 posto za društva s prihodom do milijun eura godišnje, a 18 posto iznad toga. Za kreatora koji se tek prebacio s paušala, gotovo uvijek vrijedi povoljnija stopa od 10 posto. Ali tu priča ne staje, jer novac u d.o.o.-u nije automatski vlasnikov. Da bi ga izvukao kao dobit, vlasnik isplaćuje dividendu, na koju se plaća porez na dohodak od kapitala po stopi od 12 posto, uvećan za lokalni porez na dohodak (negdašnji prirez).
Drugim riječima, na novac koji prođe kroz d.o.o. i završi u vlasnikovom džepu plaćaju se dva sloja poreza: prvo porez na dobit na razini društva, pa onda porez na isplatu vlasniku. Zbrojevi nisu strašni, ali ih treba zbrojiti zajedno, a ne gledati svaki zasebno.
Konkretna računica
Uzmimo kreatora koji ostvaruje 80.000 eura prihoda godišnje i ima malo stvarnih troškova — recimo 15.000 eura na opremu, software i putovanja. Paušal mu više nije opcija, pa uspoređuje obrt na dohodak i d.o.o.
Kod d.o.o.-a osnovica je 80.000 minus 15.000 troškova, dakle 65.000 eura dobiti. Porez na dobit po 10 posto iznosi 6.500 eura, ostaje 58.500. Isplati li sve to kao dividendu, na nju ide 12 posto poreza na dohodak od kapitala uvećan za lokalni porez — grubo oko 7.000 do 7.500 eura. Ukupno porezno opterećenje vrti se oko 13.500 do 14.000 eura, uz koje treba dodati i doprinose te trošak knjigovodstva.
Kod obrta na dohodak ista bi se dobit oporezivala progresivnom stopom poreza na dohodak (20 i 30 posto, ovisno o iznosu), što na ovoj razini zarade obično ispadne skuplje od kombinacije porez na dobit plus dividenda. Zato za kreatore koji prerastu paušal, a imaju solidnu dobit, d.o.o. postaje matematički zanimljiv.
Troškovi koje paušalist ne vidi
Paušal je jeftin i zato što je jednostavan: nema vođenja poslovnih knjiga, nema dokazivanja troškova, kvartalna uplata i gotovo. D.o.o. donosi obrnuti svijet — obavezno dvojno knjigovodstvo, godišnja financijska izvješća, knjigovođa koji košta nekoliko stotina eura mjesečno. Taj fiksni trošak treba uračunati u usporedbu, jer on jede dio uštede na porezu.
S druge strane, d.o.o. priznaje troškove, a paušal ne. Kreator koji godišnje troši ozbiljan novac na opremu, montažere, putovanja i marketing kod d.o.o.-a sve to skida s osnovice. Što je veći udio stvarnih troškova u prihodu, to d.o.o. brže postaje isplativ. Kreator s niskim troškovima i visokom maržom ima drugačiju računicu od onoga koji pola prihoda vraća u produkciju.
Ono što se ne mjeri u eurima
Postoji i dimenzija koju računica ne hvata. Veći brendovi i međunarodne agencije radije sklapaju ugovore s društvom nego s obrtnikom paušalistom — d.o.o. djeluje ozbiljnije, lakše izdaje uredne račune i jednostavnije ulazi u veće poslove. Za nekoga tko gradi medijsku kuću od jednog čovjeka, to zna biti presudnije od nekoliko stotina eura razlike u porezu.
D.o.o. nudi i ograničenu odgovornost — osobna imovina vlasnika načelno je odvojena od poslovne. Za kreatora koji potpisuje ozbiljne ugovore, zapošljava ljude ili ulazi u proizvodnju vlastitih proizvoda, to nije sitnica.
Prijelomna točka, dakle, nije jedan broj nego raspon. Za većinu kreatora počinje negdje iznad 60.000 do 70.000 eura zarade, i pomiče se ovisno o tome koliko imaju stvarnih troškova i koliko ozbiljno žele graditi posao. Ispod toga, paušal i dalje teško da netko pobijedi. Iznad toga, vrijedi sjesti s računovođom i napraviti tablicu — ne zato što d.o.o. zvuči odraslije, nego zato što u nekom trenutku jednostavno počne biti jeftiniji.
Izvori i dodatno čitanje
Više članaka
- dark webcybersecurity
Što je zapravo dark web: mit vs. stvarnost
30. svibnja 2026.
- cybersecurityPMS
Kako hakiraju sustave za upravljanje hotelima: od recepcije do svake sobe
30. svibnja 2026.
- cybersecurityhoteli
Sezone i hakiranja: zašto hoteli u srpnju imaju tri puta više sigurnosnih incidenata
30. svibnja 2026.