Objavljeno 3. srpnja 2026.Aron Balog

Tko kupuje najskuplju inteligenciju? Ekonomija Mythos klase

Svijet troši 2 bilijuna dolara na AI, a vrh ponude košta 50× više od dna. Tri profila kupaca najskupljih modela — i jedan koji ne plaća novcem.

Inženjerka s laptopom u podatkovnom centru sa serverskim ormarima

Dva bilijuna dolara. Toliko će svijet ove godine potrošiti na umjetnu inteligenciju — 2.022 milijarde, ako ćemo precizno, 37 posto više nego lani. U toj oceanu novca postoji jedan mali, ekskluzivni bazen: potrošnja na modele najviše klase, poput Claude Fablea 5 i njegovog zatvorenog brata Mythosa 5. I oko tog bazena kruži pitanje koje zbunjuje i iskusne direktore: tko racionalno plaća deset puta skuplju inteligenciju — i zašto?

Odgovor otkriva više o budućnosti rada nego ijedan benchmark.

Cjenik s omjerom 1:50

Da bismo razumjeli vrh, pogledajmo cijelu ljestvicu. Na dnu su ekonomični modeli: Googleov Gemini Flash-Lite za 0,25 dolara po milijunu ulaznih tokena, xAI-jev Grok 4.1 Fast za 0,20. U sredini solidni radni konji: Claude Haiku 4.5 ($1/$5), Sonnet 4.6 ($3/$15). Pri vrhu flagship klasa: Claude Opus 4.8 i GPT-5.5 po $5 za ulaz, $25–30 za izlaz. I iznad svega — Mythos klasa: Claude Fable 5 za $10/$50.

Omjer između dna i vrha: 25 do 50 puta, ovisno o proizvođaču. U kojoj još industriji vrhunski proizvod košta pedeset puta više od ulaznog — a obje verzije izlaze iz iste tvornice, istog mjeseca? Kod automobila je taj omjer možda deset; kod inteligencije po tokenu, pedeset.

Kupac broj 1: oni kojima greška košta više od tokena

Prvi profil kupca najskuplje inteligencije nije onaj koji ima najviše novca, nego onaj kome je greška najskuplja. Odvjetnički ured koji analizira ugovor vrijedan milijune, banka koja procjenjuje kreditni rizik, farmaceutska tvrtka u ranoj fazi dizajna lijeka — njima razlika u cijeni tokena iščezava pored cijene pogrešnog zaključka.

Anthropicovi primjeri uz lansiranje to ilustriraju bez uvijanja: interni stručnjaci ubrzali su dijelove procesa dizajna lijekova deset puta, a u slijepim testovima znanstvenici su preferirali hipoteze Mythos klase u približno 80 posto slučajeva. Kad jedan uspješan kandidat za lijek vrijedi stotine milijuna, deseterostruko ubrzanje rane faze ne pita za cjenik.

Tu vrijedi i manje glamurozna računica: Fable 5 troši otprilike trećinu tokena "razmišljanja" u odnosu na Opus za isti zadatak i češće riješi stvar iz prvog pokušaja. Skuplji model po tokenu zna biti jeftiniji po obavljenom poslu — to je aritmetika koju površno čitanje cjenika ne vidi.

Kupac broj 2: oni koji kupuju vrijeme, ne tokene

Drugi profil je Stripeov slučaj. Migracija 50 milijuna linija koda: tim inženjera, dva mjeseca. Fable 5: jedan dan. Trošak tokena za takav zadatak mjeri se u tisućama dolara; trošak dva mjeseca inženjerskog tima u stotinama tisuća. Tko god ima red čekanja skupih stručnjaka — a to je danas svaka ozbiljna tehnološka firma — kupuje najskuplji model jer mu je najjeftiniji.

Ovdje je i odgovor na pitanje zašto Anthropic vrh uopće prodaje tako "jeftino" — 10/50 dolara je manje od polovice cijene prethodnog Mythos Previewa. Cilj nije marža po tokenu, nego da se svijet navikne delegirati cijele poslove. Jednom kad firma preustroji procese oko agenta, ne vraća se.

Kupac broj 3: država — i to je novost

Treći kupac nema cjenik. Mythos 5, verzija bez sigurnosnih ograničenja, ne prodaje se nego dodjeljuje: kiberobrambenim timovima i operaterima kritične infrastrukture kroz Project Glasswing, program vođen u suradnji s američkom vladom. Najavljena su proširenja na provjerene biološke istraživače.

To je tiha, ali povijesna promjena strukture tržišta: na samom vrhu, pristup inteligenciji prestaje biti stvar kupovne moći i postaje stvar dozvole. Lipanjska epizoda s izvoznim kontrolama — kad je Fable 5 na tri tjedna povučen s tržišta odlukom vlade, pa vraćen — pokazala je da to nisu ceremonijalne ovlasti. Za europske i hrvatske institucije to otvara pitanje koje se dosad nije postavljalo: tko će pregovarati naš pristup, i s kim?

Gdje većina griješi: plaćaju vrh za posao sredine

A sada druga strana medalje, jer analize potrošnje pokazuju da značajan dio novca na frontier modele odlazi — uludo. Organizacije rutinski preplaćuju defaultanjem na najjači model za zadatke koje bi srednji ili ekonomični odradili neprimjetno lošije, uz omjer cijene 25–50×. Industrija oko toga gradi cijeli novi sloj: sve više AI budžeta odlazi na usmjeravanje i nadzor — sustave koji odlučuju koji model dobiva koji zahtjev — a sve manji postotak na same flagship API-je.

Pravilo koje iz toga slijedi vrijedi za korporaciju i za obrt: vrh ljestvice je za zadatke gdje su ulozi visoki, autonomija duga, a provjera skupa. Za sve ostalo postoji sredina. Tvrtka koja Fableom 5 sažima mailove nije napredna — nego rasipna.

Što bazen na vrhu govori o nama dolje

Ekonomija Mythos klase u konačnici nije priča o bogatim kupcima, nego o novoj vrsti robe. Inteligencija se prvi put prodaje kao struja — po potrošnji, u razredima kvalitete — a njen vrh se prvi put dijeli kao strateško dobro, uz državni potpis.

Za hrvatsku firmu srednje veličine praktična pouka stane u rečenicu: niže katove ljestvice koristite bez razmišljanja, jer su postali potrošna roba; vrh unajmite kad jedan zadatak vrijedi više od mjesečne plaće — i tada ne štedite. A za sve nas kao društvo, važnija pouka je ona treća: popis onih koji smiju kupiti najbolju inteligenciju bez ograničenja piše se upravo sada, i ne piše se u Zagrebu. Bilo bi dobro barem znati da se piše.

Izvori i dodatno čitanje

Više članaka

← Nazad na blog

Objavljeno 3. srpnja 2026.Aron Balog

Tko kupuje najskuplju inteligenciju? Ekonomija Mythos klase

Svijet troši 2 bilijuna dolara na AI, a vrh ponude košta 50× više od dna. Tri profila kupaca najskupljih modela — i jedan koji ne plaća novcem.