Objavljeno 31. svibnja 2026.Aron Balog

Latencija koja mijenja sve: zašto 20 ms od satelita pobjeđuje 600 ms starih sustava

GEO sateliti imaju 600–800 ms latencije zbog fizike — to je neupotrebljivo za gaming i videopozive. Starlink na 550 km visine ima 20–50 ms. Evo što ta razlika znači u praksi.

Detaljni pogled na fiber optičke kablove i priključke u podatkovnom centru s visokim kapacitetom prijenosa

Zamislite da svaki put kad pritisnete tipku na tipkovnici, ekran reagira pola sekunde poslije. Ne zato što je računalo sporo — nego zato što signal mora putovati 35.786 kilometara do satelita, sačekati da satelit obradi paket, i onda se vratiti 35.786 kilometara natrag. Sve to dok vi igrate multiplayerdigitalni pucač.

To je bila stvarnost svakog korisnika geostacionarnog satelitskog interneta od 1990-ih do danas. I razlog zašto je "satelitski internet" bio sinonim za "loš internet".

Starlink je promijenio tu priču — ali na način koji zahtijeva malo fizike da biste razumjeli zašto je promjena toliko dramatična.

Što je latencija i zašto je bitna

Latencija (ili ping) je vrijeme potrebno da signal putuje od vašeg uređaja do servera i nazad. Mjeri se u milisekundama (ms). Što je manji broj, to je veza "responzivnija".

Granice koje su relevantne za svakodnevnu upotrebu:

Ispod 20 ms: odlično — ne osjećate nikakav lag
20–60 ms: dobro — prihvatljivo za sve aktivnosti uključujući kompetitivni gaming
60–150 ms: primjetno — video pozivi rade, ali postoji mala neuravanje sinkronizacije
150–300 ms: loše — razgovor počinje zvučati neprirodno, igre postaju frustirirajuće
300–600 ms: jako loše — videokonferencije su nepovezane, gaming je nemoguć
600+ ms: neupotrebljivo za interaktivne aplikacije

Geostacionarni sateliti imaju 600–800 ms latencije. Starlink ima 20–60 ms.

Fizika koja ne može biti preskočena

Ovo nije stvar loše tehničke implementacije — to je fizička granica. Signal putuje brzinom svjetlosti, koja je u vakuumu 299.792 km/s. Zvuči brzo. Ali 35.786 km prema geostacionarnoj orbiti i 35.786 km natrag = 71.572 km ukupnog putovanja. Pri brzini svjetlosti, to je 238 milisekundi samo za signal.

Dodajte procesiranje na satelitu, na zemaljskoj postaji, na internetu — i imate 600+ ms u praksi.

Starlink sateliti na 550 km: signal putuje 550 km prema gore + 550 km nazad = 1.100 km. To je samo 3,6 milisekunde za signal. Uz procesiranje i ostatak puta do interneta, ukupno 20-40 ms.

Starlink je 65 puta bliže Zemlji od GEO satelita. To nije poboljšanje — to je drugačija kategorija.

Zašto je 600 ms fatalno za gaming

Online gaming zahtijeva da server i igrač "slažu" o stanju igre u realnom vremenu. S 600 ms latencije, svaki vaš potez koji se registrira na serveru je 0,6 sekunde u prošlosti. U modernom kompetitivnom shooteru, to je pola sekunde u kojoj se protivnik može pomaknuti, pucati i pogoditi vas — dok vi još čekate potvrdu da ste vi pucali.

Ovo se zove "lag" ili "rubberbanding" — vaš lik teleportira, akcije se ne registriraju, ili se registriraju kasno. Nije moguće igrati kompetitivno na 600 ms latenciji.

Starlink s 20-50 ms latencije je potpuno upotrebljiv za gaming — ne tako dobar kao optički kabel (8-15 ms), ali kategetorički bolja od prethodnih satelitskih opcija.

Konkretni podaci iz testiranja Starlinka za gaming:

Jutarnje sesije (6–10h): prosječno 22 ms — odlično
Večernje sesije (18–22h): prosječno 50 ms — dobro, primjetno zagušenje
Pikovi u zagušenju: do 80 ms — prihvatljivo

Videokonferencije i cloud rad

Za Zoom, Teams ili Google Meet, ključna je kombinacija latencije i propusnosti. S 600 ms latencije, razgovor postaje neprirodan jer audio dolazi s pola sekunde kašnjenja — kao telefonski razgovor sa satelitskim kanalom koji ste nekad gledali na vijestima.

Starlink na 20-50 ms eliminira taj problem. Videokonferencija ne može razlikovati se od kućne optike za prosječnog korisnika.

Za cloud aplikacije (Google Docs, Notion, Figma, GitHub Codespaces), latencija utječe na "osjet" odzivnosti sučelja. Starlink je ovdje "dovoljno dobar" — koji za većinu cloud workflow-ova znači isto što i "odličan".

Varijabilnost: Starlinkova jedna slabost

Za razliku od optike koja ima konzistentnu latenciju, Starlink ima varijabilnost — latencija može skočiti s 25 ms na 80 ms u roku sekundi, ovisno o:

Zagušenju (mnogo korisnika u blizini)
Vremenskim uvjetima (kiša, snijeg degradiraju signal)
Prelasku između satelita (svaki satelit prelazi horizont i antena se prebacuje na sljedeći)

Ova varijabilnost (tzv. "jitter") je prihvatljiva za casual gaming i videokonferencije, ali može biti problem za najosjetljivije primjene (high-frequency trading, real-time audio monitoring, latency-critical industrijal komunikacija).

Kad latencija postane strateška prednost

Za ruralne poduzetnike koji rade video produkciju, livestreaming ili remote software development — razlika između Starlinka i prethodnih satelitskih opcija znači razliku između "mogu raditi" i "ne mogu raditi".

U ratnim zonama ili katastrofama gdje je zemaljska infrastruktura oštećena, Starlink je pružio funkcionalnu komunikacijsku infrastrukturu u satima od postavljanja — s latencijom koja dopušta koordinaciju u realnom vremenu. To GEO satelitski internet nije mogao pružiti ni uz najveće investicije.

Latencija od 20 ms nije samo tehnička metrika. To je razlika između internet koji je alat i interneta koji je prepreka.

Izvori i dodatno čitanje

Više članaka

← Nazad na blog