Kloniranje glasa pjevača: etika i pravo iza "lažnog Drakea"

U proljeće 2023. pojavila se pjesma "Heart on My Sleeve". Zvučala je kao Drake i The Weeknd — njihovi glasovi, njihov stil, sve osim toga da nijedan od njih nije imao veze s njom. Iza nje je stajao korisnik pod imenom Ghostwriter i AI alat za kloniranje glasa. U nekoliko dana skupila je preko devet milijuna pregleda, a onda je nestala s platformi nakon prigovora izdavačke kuće.

Ta epizoda postala je trenutak u kojem je svijetu sjelo: glas se sada može ukrasti jednako lako kao i melodija. A pravo je zateklo nespremno.

Zašto autorsko pravo tu ne pomaže

Prva reakcija je posegnuti za autorskim pravom — ali ono ovdje slabo drži vodu. Autorsko pravo štiti konkretno djelo: ovu pjesmu, ovaj tekst, ovu snimku. Glas sam po sebi nije autorsko djelo. Ako AI ne kopira postojeću snimku, nego stvori novu pjesmu u necijem glasu, formalno nije prekršio autorsko pravo na bilo kojoj pojedinačnoj snimci.

Zato pravnici upiru u drugu polugu: pravo osobnosti, odnosno pravo na vlastiti glas i identitet (u angloameričkom pravu "right of publicity"). Postoji presedan da namjerno oponašanje prepoznatljivog glasa poznatog izvođača, da bi se nešto prodalo, krši upravo to pravo.

ELVIS Act i pokušaj saveznog zakona

Tennessee je 2024. donio zakon prikladnog naziva ELVIS Act (Ensuring Likeness Voice and Image Security). On je glasu — i to izričito "stvarnom ili simuliranom" — dao istu zaštitu kakvu su dotad imali ime i lik. Definicija je široka: zvuk koji je prepoznatljiv i pripisiv određenoj osobi, bez obzira radi li se o pravom ili sintetiziranom glasu.

Na saveznoj razini pokušaj se zove NO FAKES Act — zakon koji bi stvorio federalnu zaštitu prava na ime, lik i glas. Predložen je, pao 2024., ponovno predložen 2025. i opet nije prošao. Zakonodavstvo, kao i obično, kasni za tehnologijom.

A u Hrvatskoj i EU?

Kod nas ne postoji poseban "zakon o glasu", ali zaštita nije nikakva. Glas i identitet ulaze u prava osobnosti, a snimka necijeg glasa je osobni podatak — pa se na neovlašteno kloniranje može gledati i kroz GDPR. EU Akt o umjetnoj inteligenciji k tome traži označavanje sadržaja koji je stvorila ili bitno izmijenila AI, što deepfake glasove gura prema obveznoj transparentnosti.

Drugim riječima, oponašanje glasa poznate osobe bez pristanka i kod nas nosi pravni rizik — samo se do njega dolazi drugim putem nego u Americi.

Etika: pristanak i naknada

Pravo je tek pod. Iznad njega je etika, a ona se svodi na dva pitanja: je li osoba pristala i je li za to plaćena. Tu se vidi razlika između alata koji glasove licenciraju izravno od umjetnika i dijele prihod s njima — i onih koji glas jednostavno "posude" bez pitanja.

Glas nije samo zvuk; on je dio identiteta. Iskoristiti tuđi bez dopuštenja nije isto što i prepjevati tuđu pjesmu — bliže je tome da se predstavljate kao netko drugi.

Što to znači za korisnike alata

Za vas koji koristite alate poput Kits.ai pravilo je jednostavno: klonirajte vlastiti glas ili licencirani AI glas koliko želite. Glas poznatog pjevača — ne, osim ako imate izričito dopuštenje. "Samo za zabavu" ne pomaže ako objavite ili unovčite rezultat.

Tehnička mogućnost nije dozvola. Alat koji nešto omogućuje ne preuzima odgovornost umjesto vas.

---

"Lažni Drake" bio je upozorenje upakirano u hit: ono što danas zvuči kao bezazlena igra, sutra je tužba i izbrisan račun. Tehnologija kloniranja glasa nije zla po sebi — postaje problem onog trenutka kad netko odluči da pristanak nije bitan. A pristanak je, ispostavlja se, jedina stvar koju nijedan model ne može generirati umjesto vas.

---

Izvori i dodatno čitanje

• Holland & Knight — First-of-Its-Kind AI Law (ELVIS Act) — zakon o glasu i deepfakeovima
• Harvard Law — AI song mimicking Drake and The Weeknd — pravna analiza
• Billboard — AI music timeline: 'Fake Drake' to settlements — kronologija slučaja
• Seattle University Law Review — Cloned Voices in the Music Industry — pravo na glas
• Dynamoi — AI Voice Cloning Legal Issues — prava na lik i glas