Objavljeno 8. srpnja 2026.Aron Balog

Web pristupačnost (WCAG): zašto je to više nego checkbox za pravne odjele

Europski akt o pristupačnosti vrijedi od lipnja 2025., a 2026. je godina pojačanog nadzora. Što WCAG stvarno znači za hrvatske tvrtke.

Žena u invalidskim kolicima koristi laptop u kafiću

Pravni odjel srednje velike hrvatske tvrtke prošle je godine dodao jednu rečenicu u internu checklistu prije lansiranja svake nove digitalne usluge: "pristupačnost — provjereno". Kvačica se stavljala nakon što bi netko iz marketinga kratko pogledao stranicu i zaključio da "izgleda dobro na mobitelu". Nitko iz tog odjela nikad nije testirao stranicu čitačem ekrana, tipkovnicom bez miša ili uz isključene boje. U 2026., kad nadzorna tijela diljem EU-a stvarno počinju provjeravati poslovanje, ta jedna kvačica više neće biti dovoljna.

Što je Europski akt o pristupačnosti i tko je u njegovom opsegu

European Accessibility Act (EAA) primjenjuje se u svim državama članicama EU-a od 28. lipnja 2025., a 2026. je prva puna godina u kojoj nacionalna nadzorna tijela sustavno provjeravaju usklađenost. Hrvatski sabor je 6. lipnja 2025. usvojio Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, kojim je EAA prenesen u domaće zakonodavstvo. Obveza pokriva širok krug digitalnih usluga — e-trgovinu, bankarstvo, prodaju karata, telekomunikacije i sve usluge koje se građanima nude putem interneta. Praktično pravilo glasi: ako tvrtka preko weba ili aplikacije prodaje proizvod ili uslugu potrošačima u EU-u, treba pretpostaviti da je obveznik dok se suprotno ne utvrdi.

WCAG 2.1, uskoro 2.2: što standard stvarno traži

EAA se ne poziva izravno na WCAG, nego na europsku normu EN 301 549, koja u cijelosti ugrađuje WCAG 2.1 na razini AA. Nova verzija norme, EN 301 549 v4.1.1, očekivana tijekom 2026., prenijet će zahtjeve WCAG-a 2.2. U praksi to znači poštivanje četiri načela poznatih pod akronimom POUR — sadržaj mora biti percepcijski dostupan (perceivable), upravljiv (operable), razumljiv (understandable) i robustan (robust), neovisno o tome koristi li posjetitelj miš, tipkovnicu, čitač ekrana ili glasovno upravljanje.

Kazne u Hrvatskoj nisu simbolične

Hrvatski zakon predviđa raspon novčanih kazni ovisno o vrsti prekršitelja. Proizvođač koji na tržište stavi digitalni proizvod koji ne ispunjava zahtjeve pristupačnosti može biti kažnjen s 6.630 do 132.720 eura, a uvoznik s 3.310 do 66.360 eura. Na razini EU-a, u pojedinim jurisdikcijama kazne za neusklađenost mogu doseći i 250.000 eura, a kod ponovljenih kršenja neke države predviđaju i kaznenu odgovornost. To više nisu brojke koje se mogu jednostavno otpisati kao trošak poslovanja.

Mikropoduzeća imaju izuzeće — ali manje nego što misle

Zakon predviđa olakšice za mikropoduzeća, uglavnom ona s manje od deset zaposlenih i godišnjim prometom ili bilancom do dva milijuna eura, ali izuzeće vrijedi prvenstveno za pružanje usluga, ne i za stavljanje proizvoda na tržište, i ne oslobađa tvrtku obveze da barem izradi procjenu je li primjena zahtjeva pristupačnosti za nju nerazmjeran teret. Srednje i veće tvrtke, uključujući velik dio hrvatskog e-commerce sektora, u opsegu su bez iznimke.

Zašto pristup "stavimo widget i gotovo" ne prolazi

Dio tržišta prodaje takozvane overlay alate — skriptu koja se ubaci u stranicu i navodno "automatski" rješava pristupačnost. Američka Savezna trgovinska komisija (FTC) u siječnju 2025. kaznila je jednog takvog pružatelja s milijun dolara zbog lažnih tvrdnji o usklađenosti koje je prodavao klijentima. Trend tužbi zbog nepristupačnih web stranica u SAD-u dodatno pokazuje kamo stvari idu: u 2025. podneseno je 3.117 saveznih tužbi vezanih uz pristupačnost weba, 27 posto više nego godinu prije, a s tužbama na razini pojedinih država taj broj prelazi 5.000. Europski sustav nadzora tek jača, ali smjer je isti — provjera stvarnog korisničkog iskustva, ne prisutnost jedne skripte u kodu.

Kako izgleda stvarna usklađenost

Ozbiljna provjera pristupačnosti počinje testiranjem tipkovnicom — može li se cijela stranica koristiti bez miša, vidi li se jasno gdje je fokus. Nastavlja se provjerom kontrasta boja, alternativnih opisa za slike, ispravno označenih formulara i naslova te testiranjem sa stvarnim čitačem ekrana poput NVDA-e ili VoiceOvera. Rezultat treba biti dokumentirana izjava o pristupačnosti, s popisom poznatih nedostataka i planom njihova otklanjanja — ne interna kvačica bez traga o tome što je uopće provjereno.

Poslovni razlog koji nadilazi pravni rizik

Osobe s invaliditetom i stariji korisnici čine značajan dio populacije EU-a, a stranica koja radi bez miša, s jasnim kontrastom i razumljivom strukturom, bolje radi i za sve ostale — korisnike na sporoj mobilnoj mreži, roditelja koji jednom rukom drži dijete, čovjeka koji čita ekran na suncu. Tehnički zahtjevi pristupačnosti u velikoj se mjeri preklapaju sa zahtjevima dobrog SEO-a i performansi, pa investicija rijetko ostaje izolirana na jedno pravno pitanje.

Pravni odjel koji pristupačnost tretira kao kvačicu na popisu prije lansiranja rješava simptom, ne uzrok. Prava provjera traje dulje od pet minuta i uključuje ljude koji stranicu testiraju drukčije od većine korisnika. U godini u kojoj nadzorna tijela prvi put ozbiljno gledaju tko je uskladio poslovanje, a tko je samo stavio kvačicu, ta razlika prestaje biti teoretska.

Izvori i dodatno čitanje

Više članaka