VPN nije nevidljivost — maskira IP adresu, ali cookies, browser fingerprint i Google login ostaju vidljivi. Evo što VPN stvarno čini i kada ima smisla.
Postoje dvije vrste korisnika VPN-a: oni koji misle da su nevidljivi na internetu, i oni koji razumiju što VPN zapravo čini. Ove dvije grupe su rijetko iste osobe.
VPN industrija zarađuje na toj razlici. Reklamni slogani obećavaju "potpunu anonimnost", "zaštitu od hakera" i "slobodan internet" — fraze koje su tehnički neprecizne ili direktno lažne. VPN je koristan alat za specifične scenarije. Ali nije čarobni štapić koji briše vaš digitalni trag.
Što VPN tehnički čini
VPN stvara šifriranu vezu između vašeg uređaja i VPN servera. Sav promet prolazi kroz taj server, koji ga preusmjerava prema internetu. Rezultat: web stranice vide IP adresu VPN servera umjesto vaše.
To je to. Vaš ISP ne može vidjeti koje web stranice posjećujete — vidi samo šifriranu vezu prema VPN serveru. Ali VPN server vidi sve što je ISP nekad vidio. Promijenili ste kome vjerujete. Niste eliminirali nadzor — premjestili ste ga od telekomunikacijske tvrtke prema VPN tvrtki.
Ova distinkcija je ključna. Svaki put kada marketinška kampanja kaže "nitko ne vidi vaš promet" — to je pogrešno. Uvijek netko vidi. Pitanje je samo tko.
Mit prvi: VPN = potpuna anonimnost
Ovo je najrašireniji i najštetniji mit. VPN skriva vašu IP adresu — ali IP adresa je jedan od desetaka signala koji se koriste za identifikaciju korisnika na webu.
Ako ste prijavljeni na Google, Gmail, YouTube ili Facebook dok koristite VPN — te platforme savršeno znaju tko ste. "Anonim korisnik s IP adresom u Amsterdamu koji je prijavljen kao ivan.horvat@gmail.com" je jednako identificiran kao ivan.horvat@gmail.com bez VPN-a. VPN ne odjavlja vaše Google račune.
Browser fingerprinting je tehnika koja kombinira OS verziju, rezoluciju ekrana, instalirane fontove, vremenska zona, jezične postavke i još desetak parametara u jedinstveni "otisak" vašeg browsera. Studije pokazuju da fingerprint identificira korisnika s preciznošću iznad 99% čak i bez cookies-a, čak i s promijenjenom IP adresom. VPN ne mijenja nijedan od tih parametara.
Cookies i tracking pikseli rade neovisno o IP adresi. Ako ste jednom posjetili Amazon bez VPN-a i prihvatili cookies — ti cookiesi vas prate i kada se "sakrijete" iza VPN-a.
Mit drugi: VPN štiti od malwarea i phishinga
VPN šifrira vezu — ne skenira sadržaj koji putuje kroz nju. Ako kliknete na phishing link, VPN ne stane između vas i te stranice. Samo šifrira put do nje. Ako preuzmete zaraženu datoteku, VPN nije antivirusni program.
Neke premium VPN usluge nude DNS-level blokiranje poznatih malware i phishing domena kao dodatnu opciju. To je korisno, ali nije VPN u tehničkom smislu — to je DNS filter koji se može implementirati neovisno, besplatno, bez VPN-a (npr. Cloudflare 1.1.1.1 ili NextDNS).
Mit treći: besplatni VPN je jednak plaćenom
Besplatni VPN mora nekako zaraditi. Monetizacijski modeli uključuju: prodaju korisničkih podataka trećim stranama, injektiranje reklama u promet i — u gore dokumentiranim slučajevima — korištenje korisničkih uređaja kao izlaznih čvorova za tuđi promet.
Hola VPN, koji je u određenom trenutku imao 46 milijuna korisnika, koristio je uređaje korisnika kao proxy čvorove i prodavao taj propusnost poduzećima. Instalacijom tog "besplatnog VPN-a" uređaj je bio dio botnet infrastrukture.
Istraživanje iz 2021. analiziralo je 150 najpopularnijih besplatnih VPN aplikacija na Google Play Store-u: 80% imalo je upitne prakse pohrane podataka, a 17% nije ni koristilo enkripciju unatoč tvrdnjama da to čini.
Kada VPN stvarno ima smisla
Postoje konkretni scenariji gdje VPN pruža stvarnu zaštitu — i vrijedi ih razumjeti.
Javni WiFi je legitimna prijetnja. Napadač na istoj javnoj mreži (kafić, aerodrom, hotel WiFi) može presretati nešifrirani promet u man-in-the-middle scenariju. VPN šifrira sve što odlazi s uređaja, čineći presretanje nekorisnim. Ovo je možda najpraktičnija upotreba VPN-a za prosječnog korisnika.
ISP praćenje je stvaran problem u jurisdikcijama koje ga dopuštaju. U SAD-u, od 2017. ISP-ovi mogu prodavati browsing podatke bez izričitog pristanka korisnika. U EU situacija je bolja, ali ISP vidi DNS promet ako ne koristite DoH (DNS over HTTPS) ili VPN.
Geo-blokiranje je najčešća upotreba u praksi: pristup sadržaju regionalno nedostupnom. Ovo je lifestyle upotreba, ne sigurnosna.
Novinari, aktivisti, whistlebloweri u represivnim okruženjima koriste VPN kao jedan od više slojeva zaštite. Ali profesionalni OPSEC zahtijeva puno više od jednog alata.
DNS leakovi i što provjeriti
Čak ni dobar VPN nije savršen ako postoji DNS leak — situacija u kojoj OS šalje DNS upite izvan VPN tunela, vidljive ISP-u. Besplatna provjera: dnsleaktest.com ili ipleak.net. Ako DNS serveri koji se prikazuju nisu VPN-ovi — koristite leaky konfiguraciju.
Kill switch je feature koji blokira internet vezu ako VPN tunel padne. Bez njega, kratki ispadi znače da ste privremeno "goli" bez obavijesti.
Kako odabrati pravi VPN
Za korisnika koji želi stvarnu zaštitu: plaćeni VPN s dokumentiranom no-log politikom i neovisnom revizijom. Mullvad i ProtonVPN redovito prolaze neovisne sigurnosne revizije i imaju minimalistički pristup pohrani podataka — cijene su 5-10 eura mjesečno.
Jurisdikcija je bitna: VPN registriran u SAD-u može dobiti NSL (National Security Letter) koji zabranjuje otkrivanje istrage korisnicima. VPN u Švicarskoj ili Islandu je pod drugačijim pravnim okvirom. Ovo nije teorija zavjere — to je pravna stvarnost koja se dokumentirala u sudskim postupcima.
VPN je legitiman alat. Ali razlika između alata koji vas zapravo štiti i alata koji vas tjera da se osjećate zaštićeno — bez da to zapravo jesu — vrijedna je pozornosti.
Izvori i dodatno čitanje
Više članaka
- ugljični otisakAI energija
Ugljični otisak interneta: jedan ChatGPT upit troši 10× više struje od Google pretrage
1. lipnja 2026.
- e-otpadrecikliranje
E-otpad: 72 milijuna tona godišnje i samo 20% se pravilno reciklira
1. lipnja 2026.
- sleep trackingwearables
Sleep tracking: vaš smartwatch kaže 23% deep sleep — ali možete li mu vjerovati?
1. lipnja 2026.