Objavljeno 30. svibnja 2026.Aron Balog

Što je zapravo dark web: mit vs. stvarnost

Dark web nije ono što filmovi prikazuju. 85% Tor korisnika pregledava obične stranice, 47% koristi ga za privatnost — a ilegalni sadržaj je tek 4% tržišta.

Muškarac s naočalama usredotočen na laptop u tamnoj prostoriji

Upisite "dark web" u tražilicu i za nekoliko sekundi dobit ćete ponudu za kupnju droge, krađu identiteta i usluge plaćenih ubojica. Filmovi vas uvjeravaju da je to digitalni podmukli podzemni svijet dostupan samo upućenima — misteriozno mjesto gdje hakerski geniji u kapuljačama upravljaju globalnim kriminalnim carstvima.

Stvarnost je znatno prozaičnija. I znatno zanimljivija, na drukčiji način.

Prema istraživanju Harvard Privacy Laba iz 2024., 47% korisnika Tor preglednika koristi ga primarno za legitimnu zaštitu privatnosti. 85% ukupnog Tor prometa ide prema sasvim regularnim, javno dostupnim web stranicama — ne prema skrivenim .onion adresama koje se prikazuju u filmovima. A ilegalni drug marketplaceovi čine tek 4% sadržaja koji cirkulira na dark webu. Ostatak je nešto sasvim drugačije.

Tri razine interneta koje nitko ne objašnjava

Preden možete razumjeti dark web, trebate razumjeti kako je internet zapravo organiziran. Postoje tri razine, i samo jedna je ona s kojom ste svakodnevno u kontaktu.

Surface web — ili otvoreni web — jest ono što Google, Bing i DuckDuckGo mogu pronaći i indeksirati. Wikipedia, vijesti, webshopovi, YouTube, ova stranica. Zvuči ogromno, ali surface web čini tek oko 4 do 5 posto ukupnog sadržaja na internetu.

Deep web je sve što nije indeksirano. Vaš e-mail inbox. Vaš online banking. Medicinska dokumentacija iza lozinke. Interna korporativna mreža. Netflix sadržaj koji zahtijeva prijavu. Akademske baze podataka za koje treba pretplatu. Ovo je golema, tiha i potpuno legalna pozadina interneta — oko 96% svega što postoji. Svaki put kad se prijavite na Revolut ili provjerite e-mail, koristite deep web.

Dark web je podskup deep weba koji zahtijeva poseban softver za pristup — primarno Tor Browser. Nije indeksiran, nije dostupan standardnim preglednicima, i adreset (tzv. .onion domene) izgledaju kao nasumični niz znakova. Ali i tu prestaje sličnost s filmskim prikazom.

Tor: što je i kako funkcionira

Tor Browser nije tajanstveni hakerski alat. To je modificirani Firefox koji preusmjerava vaš internetski promet kroz mrežu od tisuća dobrovoljačkih releja diljem svijeta. Svaki relejni čvor zna samo tko mu šalje podatke i kome ih prosljeđuje — nitko u lancu ne vidi cijeli put. Ovo se zove onion routing, po slojevima šifriranja koji se "gulje" na svakom čvoru.

Projekt je originalno razvila američka Mornarička istraživačka laboratorija za sigurnu vojnu komunikaciju. Danas ga financira neprofitna Tor Project organizacija, a značajan dio fonda dolazi od — ironično — američke vlade i raznih demokratskih fondacija koji žele osigurati slobodan internet za novinare i aktiviste u autoritarnim državama.

Posljedice: Tor Browser je legalan za preuzimanje i korištenje u gotovo svim demokratskim državama. U Hrvatskoj, kao i u cijeloj EU, preuzimanje i korištenje Tor Browsera nije kriminalni čin. Kriminalni čin je ono što eventualno radite unutra — isto kao što je vožnja automobila legalna, ali prekoračenje brzine nije.

Tko zapravo koristi dark web

Ako biste zamislili prosječnog Tor korisnika, vjerojatno vidite hakera s kapuljačom. Stvarna demografija je mnogo raznovrsnija i uglavnom dosadnija.

Novinari i medijske organizacije koriste dark web za zaštitu izvora. 89% većih svjetskih medijskih organizacija, uključujući The Guardian, New York Times i Der Spiegel, koristi SecureDrop — platformu za anonimno dostavljanje dokumenata koja radi na dark webu. Od 2019. do 2024. broj zviždačkih prijava putem SecureDropa porastao je za 340%. Edward Snowden komunicirao je s novinarima putem Tora. Julian Assange primao je dokumente putem njemu sličnih sustava.

Aktivisti i novinari u autoritarnim državama koriste Tor za pristup slobodnom internetu. U 67 zemalja s restriktivnim režimima — od Irana do Kine, od Rusije do Bjelorusije — Tor je alat za pristup cenzuriranom sadržaju i sigurnu komunikaciju. Za novinara u Teheranu koji izvještava o vladi, Tor Browser nije egzotični alat — to je radna oprema.

Obični korisnici koji cijene privatnost čine velik udio. Prema podacima Tor Projecta, 85% Tor prometa ide prema regularnim web stranicama — ne prema skrivenim .onion servisima. Ovi korisnici koriste Tor iz istog razloga zašto drugi koriste VPN: ne žele da Google, Meta ili ISP prate svako njihovo kretanje online.

Što se zapravo nalazi na dark webu

Evo podatka koji ruši filmski narativ: ilegalni drug marketplaceovi čine samo 4% sadržaja na dark webu. Što onda čini ostatak?

Prema analizi, ilegalno dijeljenje datoteka (29%) i procurjeli podaci (28%) zajedno čine više od polovice sadržaja — i ni jedno ni drugo nije naročito dramatično gledano iz filmskog kuta. Procurjeli podaci uključuju baze kradenih lozinki, podatke kreditnih kartica i osobne informacije. To je ozbiljan problem za sigurnost, ali nije ono što Hollywood prodaje.

Dark web ujedno sadrži veliku količinu legitimnih sadržaja koji su na tamnom webu iz prozaičnih razloga. Facebook ima .onion verziju svoje stranice — ne da bi pomagao kriminalcima, nego da bi korisnici u Kini i Iranu mogli pristupiti platformi bez cenzure. ProPublica, istraživački novinski medij, ima .onion verziju. CIA ima .onion kontakt formu za primanje informacija od izvora koji žele ostati anonimni. Pristupate li tim stranicama, tehnički ste na "dark webu".

Over 65.000 .onion stranica trenutno je dostupno putem Tor mreže, dok ukupan broj .onion URL-ova prelazi milijun — ali velik dio tih stranica je ili neaktivan, ili sadrži legitimne, pa čak i zakonski obavezne sadržaje.

Ilegalna strana: što stvarno postoji

Nije da ilegalnog sadržaja nema — ima ga, i to ozbilje. Oko 57% dark web sadržaja krši zakone jedne ili više zemalja. Darknet marketplaceovi poput nekadašnjeg Silk Roada — i njegovih nasljednika — prodavali su i prodaju droge, oružje, ukradene podatke, lažne dokumente i pristup kompromitiranim sustavima.

Ekonomska dimenzija je značajna. Darknet tržišta generirala su 2024. godine više od 2 milijarde dolara u Bitcoin transakcijama, s prosječnom vrijednosti transakcije od 624 dolara. Ukupni prihodi od dark web aktivnosti procijenjeni su na 3,2 milijarde dolara u 2025. godini.

Najzastupljenija roba nije droga ni oružje — to su podaci. Ukradene kombinacije korisničkih podataka i lozinki, platnih kartica, broj socijalnog osiguranja, medicinska dokumentacija. Prema podacima DeepStrike, na dark webu cirkulira više od 15 milijardi ukradenih korisničkih podataka, akumuliranih kroz godine hakiranja raznih platformi.

Policija nije slijepa — i nikad nije bila

Jedan od najperzistentnijih mitova o dark webu jest da je on prostor gdje kriminalci djeluju potpuno nekažnjeno, zaštićeni apsolutnom anonimnošću Tora. Stvarnost je kompleksnija.

Tor pruža visoku razinu anonimnosti, ali nije neprobojiv. Operacija Cronos iz veljače 2024. dovela je do pada LockBit ransomware infrastrukture i uhićenja u više država simultano. Agencije Europola i FBI-a ugasile su Hydra Market 2022. — u to vrijeme najveće dark web tržište — zaplijenivši 25 milijuna eura u kriptovalutama. AlphaBay, još jedno gigantsko dark web tržište, ugašeno je 2017. kroz zajedničku međunarodnu operaciju.

Metode koje koriste agencije nisu isključivo tehničke. Često je rješenje banalno: infiltracija, informatori, analiza blockchain transakcija (kriptovalute su pseudo-anonimne, ne apsolutno anonimne), greške korisnika koji pristupaju dark webu s poznatih IP adresa ili ostavljaju tragove osobnih podataka unutar komunikacija.

Ross Ulbricht, osnivač originalnog Silk Roada koji je generirao promet od više od milijardu dolara, uhićen je ne zbog tehničke ranjivosti Tora, nego zato što je na forumima za kodiranje postavio pitanje vezano uz projekt pod vlastitim imenomgodinama ranije, a FBI je to pitanje pronašao.

Kako dark web utječe na vas bez da ga ikad posjetite

Možda nikad niste posjetili .onion stranicu i nikad nećete. No podaci koji cirkuliraju na dark webu mogli su se pojaviti tamo bez vašeg znanja.

Svaki put kad je neka platforma hakirana — Booking.com, Marriott, vaša banka, zdravstvena institucija — postoji šansa da su vaši podaci završili na dark web tržištu. Kradene baze podataka prodaju se za nekoliko dolara po tisuću zapisa, kupuju ih spammeri, phisheri i masovne prijevarne operacije. Rezultat vidite u svom inboxu: phishing e-mailovi koji znaju vaše ime, adresu i posljednje narudžbe.

Have I Been Pwned (haveibeenpwned.com) je besplatan servis koji agregira javno poznate breacheve i omogućuje provjeru je li vaša e-mail adresa kompromitirana. Prema zadnjim podacima, baza sadrži više od 14 milijardi kompromitiranih zapisa iz tisuća poznatih incidenata. Upisati svoju e-mail adresu i provjeriti — korisna navika koja košta 30 sekundi.

Dark web nije digitalni podmukli grad koji postoji u nekom paralelnom internetu. To je tehnički sloj koji koristi Tor protokol za anonimizaciju — alat koji, kao svaki alat, može služiti dobroj ili lošoj svrsi. Koristite ga novinari koji štite izvore i aktivisti koji zaobilaze cenzuru, ali i kriminalci koji prodaju ukradene podatke. Razlika između dark weba i regularnog interneta manja je nego što filmovi sugeriraju — i nastavlja se smanjivati kako policija i regulatori razvijaju sofisticiranije alate praćenja.

Izvori i dodatno čitanje

Više članaka

← Natrag na blog