Objavljeno 29. svibnja 2026.Aron Balog

Prihodi s YouTubea, TikToka i Instagrama iz inozemstva — kako ih prijaviti u Hrvatskoj

Google ti šalje euro, ali jedan dio nikad ne stigne — pojeo ga je američki porez. Vodič kroz W-8BEN, ugovor HR-SAD i prijavu Poreznoj.

Muškarac snima vlog u kuhinji s kamerom i opremom za snimanje

Otvoriš AdSense i vidiš da ti je za prošli mjesec obračunato 1.000 dolara. Lijepa brojka. Ali kad novac stvarno sjedne na račun, fali ti stotinjak. Negdje između Mountain Viewa i tvoje banke u Zagrebu, dio zarade jednostavno je nestao. Nije nestao — uzeo ga je američki porezni sustav, prije nego što si ti uopće stigao razmisliti o hrvatskoj Poreznoj.

To je realnost svakog hrvatskog kreatora koji zarađuje preko američkih platformi. A YouTube, Meta, TikTok i Google AdSense gotovo svi naplaćuju preko američkih pravnih osoba. Pa onda imaš dvije države koje žele svoj dio: SAD na izvoru, Hrvatsku na kraju godine. Trik je u tome da ne platiš dvaput — i da pritom ne završiš s opomenom Porezne jer si nešto zaboravio prijaviti.

Zašto ti Amerikanci uzimaju porez prije nego što novac uopće vidiš

Ključni dokument zove se W-8BEN. To je obrazac kojim Googleu, kao isplatitelju, izjavljuješ da nisi američki porezni rezident. Ispunjava se unutar AdSense ili YouTube Studija, u sekciji za porezne podatke. Bez njega Google pretpostavlja najgore i počinje zadržavati porez po najvišoj stopi.

Koliko? Ovisi o tome jesi li uopće predao porezne podatke. Ako nisi predao nikakav obrazac, Google za individualne račune može zadržati do 24% tvoje ukupne svjetske zarade — ne samo američkog dijela, nego svega. To je kazna za nepredavanje papira. Ako si uredno predao W-8BEN, zadržavanje se sužava samo na onaj dio prihoda koji dolazi od gledatelja iz SAD-a, po stopi do 30%.

I tu je važna nijansa koju mnogi promaše. Porez po odbitku (US withholding) ne odnosi se na svu tvoju zaradu. Odnosi se na takozvane royalties — naknadu za gledanost koja potječe od američke publike. Ako ti 10% pregleda dolazi iz SAD-a, oporezuje se samo tih 10%. Zato dva kreatora s istom ukupnom zaradom mogu imati posve različito američko zadržavanje, ovisno o tome odakle im gledatelji.

Ugovor HR-SAD postoji na papiru — ali još ne radi za tebe

E sad dolazi dio koji frustrira. Većina vodiča na internetu reći će ti: "Imaš ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, predaj W-8BEN, traži povlaštenu stopu i zadržavanje pada s 30% na 15%." Za kreatore iz Njemačke, Indije ili Velike Britanije to je točno. Za Hrvatsku — još nije.

Hrvatska i SAD potpisale su svoj prvi ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja 7. prosinca 2022. Bio je to povijesni trenutak jer su SAD i Hrvatska desetljećima bile jedna od rijetkih kombinacija EU-članice i Amerike bez takvog ugovora. U travnju 2026. potpisan je i dodatni protokol koji ugovor usklađuje s američkim poreznim promjenama iz 2025.

Problem: ugovor još nije stupio na snagu. Da bi profunkcionirao, obje države moraju dovršiti unutarnje ratifikacijske postupke i o tome se međusobno obavijestiti. Dok se to ne dogodi, AdSenseov porezni alat ne može Hrvatskoj dodijeliti povlaštenu stopu. To u praksi znači da hrvatski kreator danas, čak i s uredno predanim W-8BEN-om, trpi punih 30% američkog zadržavanja na prihod od američke publike — bez mogućnosti smanjenja na 15%.

Kad ugovor jednom zaživi, situacija će se promijeniti i isplatit će se ponovno proći porezni upitnik u AdSenseu kako bi se zatražila niža stopa. Do tada — predaj W-8BEN svejedno, jer alternativa (24% na cjelokupnu svjetsku zaradu) je još gora.

Što je s TikTokom, Metom i creator fondovima

YouTube je najtransparentniji slučaj jer Google ima razrađen porezni sustav. Kod ostalih platformi pravila se razlikuju, ali logika ostaje ista: tko ti isplaćuje i odakle.

Meta (Facebook i Instagram) isplate bonusa i monetizacije također idu preko američkih entiteta i mogu tražiti poreznu izjavu sličnu W-8BEN-u. TikTok Creator Rewards Program (nasljednik starog Creator Funda) isplaćuje ovisno o regiji — europski kreatori često se naplaćuju preko irskog ili britanskog entiteta, što mijenja sliku poreza po odbitku. Bitno je da uvijek provjeriš tko je naveden kao isplatitelj na samoj uplatnici ili u poreznim postavkama platforme.

Bez obzira na to je li ti netko zadržao američki porez ili nije, jedno je nepromjenjivo: u Hrvatskoj moraš prijaviti cjelokupni bruto iznos, onaj prije svakog odbitka. Porezna te ne zanima koliko ti je sjelo na račun — zanima je koliko si zaradio. Američki porez koji ti je već uzet kasnije se priznaje kao odbitak, ali samo ako ga uredno dokažeš.

Tečaj i datum priljeva — sitnica koja ruši cijeli obračun

Ovdje griješi gotovo svatko tko prvi put prijavljuje. Inozemni dohodak preračunava se u eure po srednjem tečaju koji objavljuje izvor referentnih tečajeva (ESB/HNB) na dan priljeva — dakle na dan kad ti je novac stvarno sjeo na račun, a ne na dan kad je obračunat, ni na 31. prosinca.

To znači da za svaku pojedinu uplatu moraš znati točan datum i tečaj toga dana. Ako ti Google isplati 12. veljače, koristiš tečaj od 12. veljače. Ako sljedeća uplata stigne 12. ožujka, koristiš tečaj toga dana. Kad zaradu primaš u dolarima preko Wisea ili PayPala, datum priljeva je trenutak kad valuta stigne, a ne kad je pretvoriš u eure.

Zašto je ovo važno? Jer ako koristiš krivi tečaj — recimo onaj na dan kad si zaradio umjesto na dan priljeva — tvoj obračun neće odgovarati onome što Porezna izračuna. A kad se brojke ne poklapaju, otvaraju se pitanja. Vodi evidenciju: tablicu sa svakim datumom, bruto iznosom u dolarima, tečajem i iznosom u eurima. To je dvadeset minuta posla mjesečno koje ti štede glavobolju u veljači.

Kako to ulazi u poreznu prijavu — obrazac INO-DOH

Zarada od YouTubea, TikToka i sličnih platformi u Hrvatskoj se najčešće tretira kao drugi dohodak. To znači da se na godišnjoj razini zbraja s ostalim dohotkom (od plaće, samostalne djelatnosti) i oporezuje po godišnjoj stopi koja se na taj zbroj primjenjuje.

Glavni alat za prijavu inozemnog primitka je obrazac INO-DOH, koji se predaje elektronički preko sustava ePorezna. U njega upisuješ inozemni dohodak preračunat u eure i — ovo je ključno — porez koji ti je već zadržan u inozemstvu. Upravo taj zadržani američki porez kasnije se priznaje kao uračunavanje (porezni kredit), čime se izbjegava dvostruko oporezivanje istog eura.

Ali pažnja: porez plaćen u inozemstvu priznaje se samo na temelju potvrde stranog poreznog tijela o stvarno plaćenom porezu. Za AdSense to u praksi znači čuvati godišnji porezni izvještaj koji Google generira, gdje je vidljivo koliko je zadržano. Bez dokaza, Porezna ti neće priznati odbitak i lako se može dogoditi da efektivno platiš porez dvaput — jednom Americi, jednom Hrvatskoj.

Kad zarada naraste — obrt ili paušal umjesto drugog dohotka

Dok zarađuješ povremeno i skromno, prijava kao drugi dohodak je najjednostavniji put. No kad influencerstvo postane stvarni posao s redovitim petero- ili šesteroznamenkastim godišnjim iznosima, model "drugog dohotka" postaje porezno neisplativ i administrativno trom.

U tom trenutku ozbiljni kreatori prelaze na obrt — najčešće paušalni obrt, ako se uklapaju u dohodovni prag, ili obrt na dohodak/dobit za veće brojke. Prednost je predvidivost: znaš unaprijed koliko ćeš platiti i poslovni rashodi (oprema, software, putovanja za snimanje) ulaze u obračun. Ulazi i pitanje PDV-a — ako pružaš usluge naručiteljima iz EU-a, vrijede pravila o prijenosu porezne obveze.

Ne postoji univerzalni odgovor na pitanje "drugi dohodak ili obrt". Ovisi o iznosu, redovitosti i tome želiš li to tretirati kao hobi ili kao posao. Ali jedno vrijedi za sve: trenutak kad počneš primati novac iz inozemstva je trenutak kad ti treba i Excel tablica i, vrlo vjerojatno, jedan razgovor s knjigovođom koji razumije platforme.

Najgora strategija je ona koju bira najviše ljudi — pretvarati se da inozemni novac ne postoji jer je "online" i "iz Amerike". Porezna danas vrlo dobro zna za YouTube, OnlyFans i kripto, i kontrola sve više. Bolje je prvih tisuću eura prijaviti kako spada nego godinama graditi rizik koji ti se vrati s kamatama.

Izvori i dodatno čitanje

Više članaka

← Natrag na blog